Budućnost je oblačna. I uključuje pilule.

Osim već poznate ideje prema kojoj bi tablete zamjenile hranu, postoji i namjera da neka druga vrsta pilula omogući ljudima sve koristi kvalitetnog sna bez spavanja. Jer, ko ima vremena za to.

Ak do toga dođe, nadam se da se bude netko sjetil pokrenuti referendum jer život bez kreveta i pizze nije život. Uostalom, zamislite da morate provoditi svaku sekundu budni. Imam jednu riječ za vas – ljudi. Uvijek i zauvijek oko vas, bez mogućnosti bijega. Predviđam nezaustavljiv rast broja (samo)ubojstva. Jer, logika.

Srećom je takav scenarij još uvijek znanstvena fantastika, pa o hrani (kad ne jedem) pričam, sanjam, a i pišem izgleda; a zahvaljujući članstvu u EU kuleni su slobodni poput ptica i ne moraju se više skrivati u rukavima.

Višak prostora u koferu uvijek pokušavam popuniti finim stvarima za koje mislim da bi se svidjele mojima doma, a nema ih za kupiti il su katastrofalno skupe u Hrvatskoj. Ovaj sam Uskrs imala i previše mjesta tak da sam nabacala suhovine, sireva, humus, paštete, ali i konzerve tune i par limuna. U Hrvatskoj ni u narodu, ni kod tune nema srednje klase, a dojadilo mi birat između RioMare koja košta ko da je unutra jedinac morskog pesa i jednoroga; i mljevenih peraja i noktiju. S limunom sam možda i pretjerala, al se još nisam emocionalno oporavila od prošlog ljeta i NEDAM pet kuna za jedan limun. Nosim ja tak nadobudno doma pol Mercadone na put koji uključuje dva leta. Naravno da su mi ostavili kofer u Beču i iako su mi obećali da bude stigel tijekom dana, jedino o čemu sam razmišljala do pola 11 navečer dok mi striček s Plesa nije dopeljal kofer doma bilo je: fućkaš obleku i darove, al ak mi pršut propadne – tužila ih bum. Natrag sam putovala sa šunkom u kruhu i orehnjačom. Nije bilo incidenta.

Španjolska gastronomija je nevjerojatna i mislim da nikad nisam jela kvalitetnije i raznolikije nego sada. Pa ipak, ne bih ja bila ja i ne bih bila otkud jesam da ne tražim zamjerke i kukam za svime na kaj sam navikla, a ovde je slabo ili nikako dostupno. Ili je jednostavno drugačije. Dopuštam da u sljedećem dijelu ima pokoja netočna informacija s obzirom da godinu dana cvilim kak ovde nema za kupiti svježi kvasac. Sinoć sam ga otkrila u jednom supermarket i sva sretna napravila zalihu, da bi već danas otkrila da ga ima i u drugom.

U nastavku popis hrane koja mi najviše fali (gotova jela ko što su ćevapi, sarma, burek ili štruklji nisu uključena).

KOBASICE

Ne znam kak da to sročim. Ne valjaju. I najčešće su premekane. I ima neka mala čudna verzija krvavice koja se stavlja u variva. Fala bogu pa barem Nijemci znaju kaj delaju. Lidl u srcu.

MORTADELA

Najdraža prerađevina. Mora bit narezana tak tanko da se praktički raspada. Da se vidi Sljeme, kak bi rekli. Bonus ak je s maslinama. Isključivo od Gavrilovića ili PIK-a. Volim ju toliko da ne bih ni trepnula da otkrijem da melju štakore unutra. U najboljim sarajevskim danima, mačka i ja bi sjedile za kuhinjskim stolom i dijelile ju po principu ‘jedna meni, jedna tebi’. Zbog nje sam svaki tjedan išla skroz do Alte (RIP Mercator). Ono kaj ovde zovu mortadela jednostavno nije: sva je točkasta i debelo narezana i miriši ko kombinacija parizera i paštete od svinjskih nogica. Ne lažite napaćeni narod.

SARAJEVSKI KISELJAK

Praktički jedina tekućina koju konzumiram uz običnu vodu, tople napitke i alkohol. Prilično sam sigurna da sam ovisna i samo čekam da mi jednog dana doslovno progori kroz želudac. Sve mineralne vode nisu stvorene iste i da imam para, naručila bi si dostavu.

KISELI KRASTAVCI

Nisam neki veliki ljubitelj slatkog (izuzev čokolade, a i onda mi je draža crna), a u baklavi i sličnim šećernim hororima mogu uživati tek kad ih svekrva napravi posebno za mene i stavi 2 kile šećera manje od uobičajenog. Zato sam luda za kiselim. Krastavci su mi posebno dragi, al se pokazalo da ih je malo zeznuto kupiti u Barceloni. Kao prvo, izbor je neusporedivo manji i sveden je na možda tri-četiri brenda i pola jedne police. Razočaravajuće, ali potpuno razumljivo – različite klime, različite navike. Trećina ponuđenog odmah otpada jer su krastavci veliki kaj znači da nisu dovoljno hrskavi, druga trećina ne dolazi u obzir jer su pomiješani s nekakvim lukecima i čudima koji im daju drugačiji (*pogrešan*) okus. Ono kaj se dogodi kad ne gledaš kaj ne piše na teglici (u moju obranu – ko zdrave pameti bi uopće tak neke očekival?), jest da dođeš doma s rečenom teglom i tek onda primjetiš mala slova ‘s okusom inćuna’. Inćuna. Koji je riba za one koji misu znali il su posumnjali u svoje znanje. Riba. Krastavci s okusom ribe.

Normalno da sam s gađenjem odbila tak neke probati dok ih nije mjesecima kasnije iskušal frend koji je kuhar i čija je stručna ocjena bila ‘pa nije tak loše’. Od tada se davim u ovom čudovišnom hibridu, po istom principu kak bi nekad davno, nakon kaj su se izjele sve bonbonjere u kući, i Fontana bila dobra.

Plus: Ruska/Francuska salata

Nakon desetljeća prepirki jel se zove ‘francuska’ ili ‘ruska’ i kaj točno u nju ide (francuska: majoneza, krastavci, grašak, mrtva i tek odnedavno – jaja), jedno sam sigurna: tuna i masline nejdu. Španjolci, koji vrag.

KISELO VRHNJE / PAVLAKA

Jedna od stvari za koje nisam bila svjesna koliko zapravo često koristim. Dok nisam krenula kuhati ovde i skužila da pol toga nemrem napraviti bez vrhnja. Naslušala sam se pritom savjeta kak mogu napraviti vlastito, ak dodam limun u obično vrhnje. Jer očito izgledam ko doctor Kvin žena vrač. Radije bi si onda kravu nabavila i držala ju na balkonu. Da imam balkon. Na kraju sam otkrila grčki jogurt koji je dovoljno blizu, a kad se vratim doma jedem vrhnje na žilicu za doručak, ručak i večeru.

FRANKOVA MLJEVENA KAVA

Znam da ima puno boljih, al ak govorimo o nekakvoj srednjoj kvaliteti, kavi ‘za svaki dan’, meni nema bolje od Frankove. Naravno da je čisto stvar navike, al da ih je lako mijenjati ne bi 24 sata, Cosmopolitan i slični imali o čemu pisati.

I za kraj…

VEGETA

Naravno. Kakav bi domoljub bila da ne spomenem i ovaj magični prah. Nakon par teških mjeseci, otkrili smo mali mađarski dućan u kojem se može kupiti. Juha je opet dobra, hrvatska ekonomija cvjeta, život je lijep.

Matea Šimić

Fotografija: Phoebe Rope