Search

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Category

Zanimljivosti

Continue reading

Jugoslavija: izgubljena država

“Odakle si?

Iz Jugoslavije.

Zar takva država postoji?

Ne, ali sam ipak otamo.” Continue reading “Jugoslavija: izgubljena država”

Bez Shakespearea, književnost bi izgledala potpuno drugačije

Prije četristo godina, čovjek po imenu William Shakespeare najvjerojatnije je umro u gradiću Stratford-upon-Avon u dobi od (otprilike) pedeset i tri godine. Osim ovih činjenica, većina onoga što znamo o najpoznatijem dramatičaru otvoreno je za raspravu, uključujući i pitanje koliko od drama koje mu se pripisuju je zapravo i napisao. Continue reading “Bez Shakespearea, književnost bi izgledala potpuno drugačije”

Vitez crne psovke u Barceloni

Moguće je da o Janku Poliću Kamovu ne znate mnogo. Možda znate da je u pitanju hrvatski pjesnik s početka 20. stoljeća, da je umro mlad. Možda su se njegov jedini roman ‘Isušena kaljuža’ ili neka od pjesama našli na popisu vaše srednjoškolske lektire koju jeste ili niste i pročitali. Ako ste u zadnjih deset godina pristupali državnoj maturi ili polagali prijemni na nekom od filozofskih fakulteta u Hrvatskoj, zasigurno vam ‘Tragedija mozgova’, ‘Mamino srce’, ‘Ištipana hartija’ i ‘Ecce Homo’ zvuče poznato. Continue reading “Vitez crne psovke u Barceloni”

Mecal 2016: Focus Croacia

U ožujku ove godine održao se u Barceloni godišnji festival kratkog i animiranog filma  Mecal, osamnaesti po redu. Kao i svake godine, osim četiri službene kategorije u kojima su se pristigli filmovi natjecali (Internacional, Documental,  Animacion, Oblicua), postojao je i tzv. ‘paralelni program’ u kojem su prikazivani filmovi odabrane gostujuće zemlje. Ove godine je to bila Hrvatska. Continue reading “Mecal 2016: Focus Croacia”

Najava: Časopis ‘Poezija’

Odlične vijesti odmah na početku 2016. godine:  regija će uskoro biti bogatija za još jednu književnu platformu, časopis Poezija na čiji se prvi natječaj prijavilo tristotinjak mladih pjesnika.

Continue reading “Najava: Časopis ‘Poezija’”

Koliko su zapravo stare bajke?

Gotovo da nema osobe koja nije odrasla uz bajke, koje su jedna od rijetkih stvari koje povezuju djecu svijeta kroz vrijeme. Iako će mnogi pomisliti da ‘priče za djecu’ i nemaju neku vrijednost osim što služe roditeljima da zabave i uspavaju svoj podmladak, bajke djecu uče o životu te su nezamjenjiv alat u razvoju dječje psihe. Continue reading “Koliko su zapravo stare bajke?”

Bah, koještarije: bijeda Božića u klasičnoj književnosti

Svaka blagdanska sezona garantira televizijsku reprizu Najluđeg božića s ispuhanom puricom, spaljenim drvcem i ekstremnom božićnom rasvjetom obitelji Griswold koja je danas dovoljno uobičajena da ugrožava šalu. Continue reading “Bah, koještarije: bijeda Božića u klasičnoj književnosti”

Zeleno blago – prvi mjuzikl o Zagorju

Inspicijent (lat.), u kazalištu, osoba koja po redateljevim uputama upravlja predstavom iza kulisa; na filmu, radiju i TV, osoba koja provjerava sadržajnu i tehn. točnost izvedbe Continue reading “Zeleno blago – prvi mjuzikl o Zagorju”

Dan od Poezije u Sarajevu

Ovog 29.10. smo mi spisateljice i pjesnikinje iz Sarajevo Writers’ Workshop-a pozvane da učestvujemo u 54. Sarajevskim danima poezije. Continue reading “Dan od Poezije u Sarajevu”

Ti to ne možeš: 9 sjajnih citata pisaca koji vas neće nadahnuti

Ti to ne možeš: 9 sjajnih citata pisaca koji vas neće nadahnuti

 

Tko je genije koji je odlučio da bi bila dobra ideja da se Svjetski dan ljubaznosti i Nacionalni dan pileće juhe za dušu spoje s Nacionalnim mjesecom pisanja romana? To zasićenje pozitivnim vibracijama Continue reading “Ti to ne možeš: 9 sjajnih citata pisaca koji vas neće nadahnuti”

Hey ho, nema ih više

Hey ho, nema ih više.

Ramones

Posljednji originalni član, Tommy Erdelyi, umro je ove godine u šezdeset i drugoj i tako priveo kraju priču o jednoj od najvoljenijih grupa u historiji rock and roll-a.

Pretvarajući se da su incestoidna braća po gluposti, pjevač Joey Ramone, gitarist Johnny Ramone, basist Dee Dee Ramone i bubnjar Tommy Ramone izrodili su se 1976, iz art rock scene legendarnog kluba CBGB’s, stvorivši zvučnu eksploziju koja je odjeknula širom svijeta.  The Ramones su rock muziku sveli na samu svoju srž – tri akorda i ritam. Zvuk koji su proizveli bio je tako fantastično ‘glup’ da je bio genijalan.

The Ramones su jedna od rijetkih grupa za koju se sa sigurnošću može reći da su promijenili sve. Između ostalog  promijenili su i mene. Bilo mi je šesnaest godina kad sam kupio njihov prvi album. Kad su svirali u Dublinu bio sam u prvim redovima i skakao kao lud u gomili. U školi sam oformio grupu – prva pjesma koju smo načili bila je Glad To See You Go Go, što je prva pjesma s njihovog drugoga albuma, Ramones Leave Home. Kada smo pomislili da smo ovladali njome prešli smo na ostatak prve strane albuma, a onda okrenuli ploču i naučili i ostale pjesme. Mora se reći i to da su The Ramones bili idealan materijal za novi mladi bend. Promjene akorda u njihovim pjesmama bile su jednostavne a aranžmani sažeti na to da svi sviraju iste note u isto vrijeme što je glasnije moguće pa je efekt bio izvanredno dinamičan. Takav  stil bio je potpuno suprotan prevladavajućem trendu sedamdesetih godina – kvazi-opernom, progresivnom rocku kojim su dominirale dugačke solaže.

The Ramones su imali image ikonografske čistoće – duga kosa, crne kožne jakne, majice kratkih rukava, poderane traperice i tenisice. Njihove pjesme bile su kratke, s non-stop ritmom, jednostavnim melodijama i repetitivnim riječima pjesama – takav pristup bio je sračunat da bi se prikrili tehnički nedostaci. Mnoge njihove pjesme bilo je teško razlikovati jednu od druge, čemu nije pomogao Joeyev neobični izgovor u kojemu su cijele rečenice povezane samo slogovima dok je suglasnika ispaljivao u žurbi. Međutim, albumi bi došli s odštampanim riječima te je akademska zajednica imala priliku proučavati lingvističke dragulje poput pjesme Now I want to Sniff Some Glue, u kojoj se četiri stiha ponavljaju što je moguće više puta u dvije minute – “Now I wanna sniff some glue / Now I wanna have something to do / All the kids wanna sniff some glue / All the kids want something to do.”  Kao stvoreno za jednu dobru debatu.

Meni je sve to bilo super i još uvijek je: Blitzkreig Bop, Beat On The Brat, Sheena Is A Punk Rocker, Teenage Lobotomy, Today Your Love Tomorrow The World – pjesme sa stihovima poput  “There’s no stoppin’ / The cretins from hoppin’. Joeyev glas, koji guta slogove i tuli meni može slomiti srce čak i kada pjeva o ubojstvu ili mentalnoj bolesti. U Johnnyevoj gitari ja čujem simfonije električnog zvuka i brujanje istrošene električne pile. Bio sam tako obuzet njihovim opusom da nisam nikada dovodio u pitanje njihovo komično samo-mitologiziranje i vjerovao sam im da su incestoidni produkt mutantske obitelji koja živi blizu deponije industrijskoga otpada negdje u New Jerseyu. Bio sam shrvan kad sam shvatio da nisu ni u kakvom srodstvu.

Kritičari su ih pak cijenili na intelektualnoj razini. Brojni eseji napisani su o njihovom razumijevanju zvučne dinamike – uporabi melodične gitarske distorzije i konceptualnoj jednostavnosti trotaktnoga ritma. The Ramones su slavljeni kao izvanredni glazbeni minimalisti. Poslužili su kao katalist i inspiracija za stotine novih bendova. Ushićeni budući članovi The Sex Pistolsa i The Clasha bili su na njihovim prvim koncertima u Londonu. Još uvijek se može čuti odjek njihovog zvuka u prostorijama za vježbanje širom svijeta. Svaki puta kada rock postane prenapuhan i kada ga treba resetirati, obavezno se priziva duh Ramonesa. U tome se međutim ogleda i njihova snaga i slabost. Kad nešto svedete na svoju najčišću formu, da li je moguće napredovati? The Ramones su jedna od onih grupa koje su se trebale raspasti na vrhuncu slave, ili još bolje trebali su sami od sebe eksplodirati na sceni. Tommy ih je napustio nakon albuma Rocket To Russia iz 1977 s namjerom da postane producent i već tada je znao da grupa u glazbenom smislu nije imala kamo dalje. The Ramones su probali razviti svoj zvuk ali svaka dodatna promjena akorda izdala bi osnovni razlog njihovog postojanja. Johnnyeve solaže pokazale su koliko je doista bio ograničen kao gitarist. Riječi u pjesmama bivale su duže ali ne i bolje. Probali su biti veseli, pop, veliki i teški. Prihvatili su narastajuću hardcore scenu i Dee Dee je znao urlati na nekakav bezmelodični thrash metal ali na kraju su se vratili onome što znaju najbolje i postali Status Quo punk glazbe.

The Ramones nikada nisu doživjeli komercijalni uspjeh koji je njihov utjecaj zaslužio,  i tako sve dok nas nisu jedan po jedan napustili – Joey je umro 2001 u četrdest i devetoj, Dee Dee 2002 u pedesetoj a Johnny 2004 u pedeset i četvrtoj. Za grupu koja je savršeno uhvatila suštinu vječne mladosti rock muzike možda i nije bilo moguće drugačije. Na kraju, Tommy je otišao prvi a napustio nas je posljednji.

Johnny, Dee Dee, Tom i Joey. Bili su brzi. Bili su glasni, i sve pjesme su im zvučale istovjetno. Mi koji smo došli iz jedne bezizražajne generacije možda nikada više nećemo iskusiti glazbu tako čistu, lijepu i apsurdnu.

 

Neil McCormick, The Telegraph

http://www.telegraph.co.uk/culture/music/rockandpopmusic/10963659/Tommy-Ramone-the-last-of-my-punk-heroes.html

Preveo: Dražen Šimić

 

Dokumentarni film o grupi, End Of The Century, može se pogledati na linku dolje.

https://www.youtube.com/watch?v=nXpRBfC9Tq0

 

 

 

Create a free website or blog at WordPress.com.

Up ↑