Prvi sam put čula za “The Dictionary of Obscure Sorrows” (“Rječnik neznanih sjeti”) prije nešto manje od dvije godine, od prijatelja sa sličnim okusnim pupoljcima kada su u pitanju život i umjetnost.

Iako se nije moglo odmah razaznati o čemu je riječ, već mi je iz samog naslova bilo jasno da me čeka ugodno otkriće. Kada sam napokon shvatila o čemu se radi, najprije mi je poskočilo moje malo mračno srce koje se oduševljava i zanosi svime melankoličnim; zatim je došla spoznaja da je ono što se tada našlo preda mnom metaforička škrinja s blagom – gotovo nepresušan izvor (spisateljskog) nadahnuća te istovremeno odluka da ovaj rječnik *mora* jednom poslužiti i kao temelj za nešto novo, drugačije… veće.

Ovo što imate priliku čitati u ovom specijalnom izdanju rezultat je te odluke.

Dobra književnost (a dobra poezija još i manje) ne može izvirati iz jednostavnih, binarnih emocija kao što su ljubavi, sreća, mržnja, tuga ili zavist; riječi koje su toliko plošne, toliko sveobuhvatne da zapravo ništa ne znače; riječi koje učimo u početnom stadiju upoznavanja s nekim novim jezikom, zajedno sa svakodnevnim terminima kao što su vrata, stolica, olovka – ili brojevima od jedan do deset. Upravo je stoga ovaj Rječnik iznimno koristan svima koji se bave umjetnošću riječi – emocije definirane ovdje su bez iznimke kompleksne, a povrh toga i zagonetne jer su ranije neobjašnjene – a često i neobjašnjive.

Tvorac Rječnika je mladi Amerikanac John Koenig koji ga je započeo za potrebe pisanja vlastite poezije, a cilj svake njegove originalne definicije jest “popuniti rupu u jeziku”, odnosno, dati imena osjećajima koje (gotovo) svi prije ili kasnije iskusimo – no nemamo ih kako nazvati. U pitanju nisu nasumično izmišljeni termini, već neologizmi koji se temelje na Koenigovom istraživanju etimologija koji nastaju kombiniranjem prefiksa, sufiksa i korijena riječi, a kojima je zadatak da prepoznaju i imenuju ono što je dotad bilo bezimeno i skriveno.

Izvorni engleski izraz upotrijebljen u naslovu “Obscure sorrows” zvuči emotivno nabijeno, snažno, tako divno neodoljivo. “Obscure” se na hrvatski prevodi kao nejasno, mračno, nepoznato; “sorrow” kao tuga ili žalost. Međutim, nikako nismo mogli pronaći zadovoljavajuću inačicu, nijedna kombinacija nije bila dovoljno bliska originalu – sve dok se kolegica anglistica nije dosjetila riječi “sjeta”. Upravo o tome se radi ovdje – o sjetim stanjima, stanjima kontemplativne tuge.

Projekti, odnosno, suradnje ove vrste (bilo unutar jedne discipline ili između nekoliko njih) izvrsno su iskustvo za sve one koji se bave umjetnošću, a mogu biti i vrlo korisni jer sudjelovanjem u njima imate jedinstvenu priliku komunicirati s kolegama, razmjenivati ideje i savjete, ali i naučiti dosta o sebi kao umjetniku i vlastitiom procesu stvaranja.

U ovom su projektu sudjelovale članice Sarajevo Writers’ Workshop-a koje već imaju iskustvo sa sličnim suradnjama. 2015. godine bile su dio prvog izdanja “Narrative Witness” koje je organiziralo Sveučilište u Iowi na kojem su radile zajedno s kolegama iz Venezuele i koje se odvijalo na čak četiri jezika (engleskom, španjolskom, bosanskom i hrvatskom), a najnovija suradnja je ona sa spisateljicama iz Atlante, “The Borders Project”, koja će ugledati svjetlo dana nekada ove godine.

Ovog je puta ukupno sedam autorica koje žive u Bostonu, Istanbulu, Sarajevu, Berlinu i Barceloni napisalo tri kratke priče i četiri pjesme na hrvatskom, bosanskom i engleskom jeziku.

No, da bi ovaj projekt bio potpun, bilo nam je jasno da ne smije izostati vizualna dimenzija te su nam osim pisaca bile potrebne jedna ili više osoba koje bi ponudile autorske odgovore na već gotova književna djela – i nju smo pronašli u Splitu.

Projekt se odvijao u dvije faze: u prvoj fazi su spisateljice i pjesnikinje odabrale svoje teme i stvorile vlastite kratke priče i pjesme; u drugoj je fazi naša likovna umjetnica proizvela crteže i fotografije nadahnute njima. Magdalena Modrić čije je radove NEMA već objavljivala nametnula se kao jedini logični izbor odmah na samom početku. U Magdaleninim radovima se i inače može pronaći mnogo zagonetnog i mračnog zbog čega se savršeno se uklopila u naš sjetni projekt te mu pomogla dati onu dubinu i pokoji nagovještaj blage jeze kojima smo se nadali.

Koncept autorskog odgovora koji je kod nas uvela intermedijalna platforma Fictionplaygrounds znači upravo to – reagiranje (odgovaranje) jednim umjetničkim djelom na drugo pri čemu onaj autor koji “odgovara” ima apsolutnu umjetničku slobodu izražavanja i može iz prvog djela “uzeti” kao inspiraciju onoliko malo ili mnogo koliko sam želi i koliko mu treba.

Ideja, dakle, nije bila da Magdalena naprosto ilustrira ponuđene priče i pjesme, već da dopusti da je konkretno djelo i definicija osjećaja na kojem se ono bazira inspiriraju da stvori vlastiti komad umjetnosti.

Pred vama je konačna verzija, proizvod četiri mjeseca rada.

Uživajte.

 

Matea Šimić, urednica

Oglasi