Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Broj 4 / 2017

Kraci

Dunja se i jutros spušta do mora, probat će ponovo. Vjetar ne puše prejako. Ipak, u ovo doba godine još uvijek nema kupača. Sjeda uz plićak bacivši peraje kraj sebe. Kvasi noge, a na tren kao da osluškuje. Dobro je,... Continue Reading →

Sretna

„Kako biste se opisali jednom riječju?“ „Sretna!“, bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućega poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla opisati jednom riječju. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti... Continue Reading →

Nevidljivi

6.00 Alarm na budilici oglasio se prvi put. Nije me probudio, budan sam već neko vrijeme. Teško mi je odrediti koje, ali traje to već prilično dugo. Tama se povlači u svoje skrovište, u koje bih se i sam najradije... Continue Reading →

Muškarčina

Globalna financijska kriza. Kolaps svjetskoga gospodarstva. Otuđenje čovjeka od čovjeka. Uzgoj malih životinja. Ova priča nema veze ni s čim od navedenoga. Budim se iscrpljen kao da sam cijelu noć iskopavao opal. Potkošulja, noćna košulja i duge gaće su potpuno... Continue Reading →

Raskrižja

I             „Gospođo! Vratite se!“ začuje Verica iza sebe prodoran glas blagajnice.             „Mo-molim?“ odgovara zatečeno.             „Šta imate u torbi?“             „To sam sad kupila...“             „Niste kupili! Kako ste kupili kad ste samo prošli kroz blagajnu! Jesam Vam... Continue Reading →

Sezona parenja morskih ježeva

Postoje životi koji bi, da su se dogodili, bili prava čuda. Međutim, nesreća nije u tome što se nisu dogodili, već u tome što su ljudi koji bi trebali da ih žive, živeli i bez njih. Jedna od takvih je... Continue Reading →

Karta

Stajala je kraj drugih djevojaka i podigla desnu nogu kojom će započeti kolo. Tek što su krenule, zapjevale, njoj je, po crnoj suknji, počela kliziti vunena šarena pregača i da on nije poskočio, pridržao pregaču i povukao nju iz kola,... Continue Reading →

Posavska riđovka

Starci ne vole da ih netko ili nešto, makar i bestjelesno, zatekne u krevetu. Jednog hirovitog ljetnog jutra Andro je ustao prije zore i s bolnom grimasom oko usta sišao niz natkriveno stubište. Oslanjajući se na štap, zaputio se ka... Continue Reading →

Zašto

Opet je došla. Gledam je i mislim si – kad će tomu kraj? Svaki zadnji četvrtak u mjesecu. Ili petak, kako već stigne. Dugo mi je trebalo da pohvatam taj redoslijed. Da me od groblja ne dijeli samo stari zid,... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑