©Višnja Vlahović
Oglasi
dani su zgušnjeni vagoni.
jedino što mi preostaje je da se zasmijem.
već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti, Nastavi čitati “šećer i mlijeko”
Čim su se doselili, baba je predložila da se rezervni ključ čuva u plastičnoj kantici sa štipaljkama za veš. Nikad nismo došli u situaciju da se njime i poslužimo, u kući nas je bilo taman toliko da u svakom času nekoga ima unutra. Nastavi čitati “Štipaljke”
Odskočila si prugom zglobovima zavitlana
na stanicu jednog djetinjeg sna.
Na putu prema Kindergartenu čizmice su zakolutale valove svih lokvica. Nastavi čitati “(Odskočila si prugom zglobovima zavitlana )”
I kao autor i kao akademik dječju književnost shvaćam ozbiljno – u pitanju je moj profesionalni raison d’être. Međutim, to ne znači da mislim da bi se o njoj trebalo raspravljati prigušenim tonovima, samo da je ne bi trebalo odbacivati kao nešto trivijalno. Nastavi čitati “Zašto je vrijeme da dječje knjige počnemo doživljavati ozbiljno”
Bacali smo avione s moje zgrade
Zapalili bismo ih i gledali
Kako izgaraju u zraku Nastavi čitati “Jebenti mater”
Živjeli smo blizu bolnice i bili usputna stanica za sve one koji su išli na pretrage, čekali nalaze ili su posjećivali bolesnike i nakon tih posjeta svraćali k nama. Majka ih je dočekivala s kavom i kolačima, suosjećajno slušajući priče o teškim bolestima. Nastavi čitati “Pankreas”
ima neke nostalgije u ovim zimskim jutrima kada mi se u misli ušulja neka pjesma iz osamdesetih pa je ne mogu nikako izbaciti iz glave, Nastavi čitati “(ima neke nostalgije)”
tamo dole se zove dom.
kod koša gde neko vikne “auto” i dohvate loptu i sačekaju da prođe,
a onda odmah za njim nastave igru i čuje se Nastavi čitati “u džepu kaputa”
Zatvorio sam oči i na crnoj podlozi ugledao duguljasti, crveni protein kako se pomiče nekud prema gornjem lijevom kutu.
Potom sam ugledao svoju majku na podu kako plače i jeca „ j a o v o v i š e n e m o g u „, pada mi na rame, neutješno, mlohava kao lignja, ili se samo tako toga sjećam, zato što nisam ništa napravio. Nastavi čitati “Razmnožavanje i ono nakon”
Djeca se mogu ugrubo podijeliti u dvije skupine: djecu koju roditelji moraju tjerati da pročitaju lektiru (a često ju, umorni od vječne borbe, i pročitaju umjesto njih) i onu kojima moraju braniti pretjerano čitanje zbog straha od mogućeg kvarenja vida i nedostatka socijalizacije – ili zato što se jutrima teško ustaju jer se nisu mogli odvojiti od knjige dugo nakon što je prošlo vrijeme za spavanje. Nastavi čitati “Knjige koje su obilježile moje djetinjstvo”
– Ma daj, kaj ti je…skužila bude
– Kaj bi skužila, one ti niti ne znaju kaje to… Nastavi čitati “Šipu racku”
… molim te,
izvuci se iz sjenke predaka,
iskorači iz hladovine Nastavi čitati “Ti koja se danas rađaš”
Sićan se; nekad smo bili moj dida i ja.
Bija je to stari čovik, ali čovik s očima mladića koje su sjale tako živo u njemu ka vatra razbuktala u litnoj noći. Nastavi čitati “Mom didu”
Miris toplog dlana
U ritmu Slowfoxa,
Utišava bujice, grmljavinom isplovljene, Nastavi čitati “Djetinjstvo (Majci)”
Tijelo se privikava na hrapavost
kamenčića utkanih u tjeme
Rukama gledamo oblake Nastavi čitati “Odlazak”
Jednom nebo bilo je tirkizno, horizont je disao
U ritmu osmijeha iza zadihanih lovica, okusa lizalica
Dugih štapova i zmajeva od papira na kojima žuto Nastavi čitati “Djetinjstvo”
