Continue reading “Anita Pajević: Nemurinoki”
Oglasi
*
Kad umrem,
Uzmi kostur moje prošlosti
Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala
Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove
Da te život manje žulja Continue reading “Kad umrem… | 6:23 | Stipe”
u neke dane nastani se ovdje neki đavo
u neke dane nastani se ovdje neki đavo,
govori mi da sam luda:
luda si,
i sada lijepo sve porazbijaj, demoliraj,
zidove, namještaj i sve, sve, ispričaj se susjedima Continue reading “u neke dane nastani se ovdje neki đavo | zavrtjelo mi se u glavi, ali | bungee”
Apatridi i ostale čudne ličnosti (Treći trg/Srebrno drvo, Beograd, 2018.) prva je stihozbirka Lidije Deduš, pjesnikinje čija je naslovno evocirana bezdomnost ukorijenjena u iskustvu rata i izbjeglištva devedesetih. Pripadnica je književnog naraštaja koji reaktualizira ratnu tematiku, napose afirmirajući biografski ovjerenu dječju i adolescentsku perspektivu kao doživljajnu specifičnost pjesničkog ili pripovjednog subjekta. Continue reading “Odvjetak poetike egzistencijalnog beda”
Muza
Natakne šarene naočale
kao sloj svijesti
pretvara klupu u vremeplov
drvo u kapelicu Continue reading “Muza | Krugovi na vodi | Do smrti treba…”
Znanstvena fantastika se možda čini izrazito modernom, no ovaj bi žanr zapravo mogao biti i nekoliko stotina godina star. Uzmimo za primjer stranu zelenu „djecu iz Woolpita“ koja su se pojavila u 12. stoljeću u Suffolku i koja su govorila jezikom koji nitko nije razumio. Continue reading “Znanstvena fantastika je postojala u Srednjem vijeku – evo kako je izgledala”
