Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

život veličine oblaka |Dok ozdravljamo povijest kao povijest bolesti | ne pomjeramo stvari, nama stvari ispadaju iz ruku | Nula

život veličine oblaka   oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje znali bismo zaprljati grad čokoladom još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova... Continue Reading →

Kintsugi tijela (odlomci)

*** Nije se ranije dešavalo da nisu dovoljne riječi. Bivalo je lijenosti, depresije, očaja, potrebe da se nikome ne kaže ništa. Ali riječi su uvijek bile konac kojim se emocija prišiva za stvarnost. Sada ih nema. Sadašnjost je nepretočiva u... Continue Reading →

Vaše omiljene pjesme kao naslovnice vintage romana

Zasigurno ste barem jednom u životu pomislili kako bi bilo odlično da neka pjesma postoji i u obliku kratke priče ili romana. Ako (ili dok?) se to ne dogodi, možete barem sanjariti i uživati u pogledu na radove Todda Alcotta... Continue Reading →

limun | samo žena | jedna o autu | dronovi

limun   počeli smo dobro zalijevala sam brinula da ne drhti spuštala roletu da ne oslijepi okretala suncu  pričala u zemlju zbilja sam se brinula sinoć je otpalo lišće s vrha okrećem ti se i kažem ovaj će otići kao... Continue Reading →

Esej: Književnost, čitanje i “nova diglosija”

KNJIŽEVNOST, ČITANJE I “NOVA DIGLOSIJA”[1]    Prije otprilike dvije godine, potaknut radijskim razgovorom s francuskim piscem Édouardom Louisem na koji sam slučajno nabasao, pročitao sam njegov roman Histoire de la violence. Roman me je veoma dirnuo, i zamisao da ga... Continue Reading →

Sama | Zelena grana | Žur | Hrvatska

Sama   Ponosito stojim sam na ivici svijeta Što se nekad zvao Tako nekako I opet Mali šaš se vije I ogledava ne bi li ulovio galebov let Zajebana stvar, Bila i ostala     Zelena grana   Sjedim i... Continue Reading →

Opium

    Emina Rekanović Instagram @nicaemi

Dunja

Poprečno prugasta haljina na njezinom ženstvenom tijelu kao da se boji dodirnuti njezinu kožu pa leprša oko glatkih nogu. Odmiče se od njih kao da je u magnetnom polju gdje su i haljina i njezine butine jednakog naboja pa se... Continue Reading →

Crni hrušt

Ocu i Majci   Posadila je sadnicu noseći me u sebi. Rodili smo se nekako zajedno, istovremeno.   Dugo će isijavati nasušne topline: razlistane nad naše živote,  raskriljene nad našom kućom.   Srodne kao duh i um sabranoga, a mudrog,... Continue Reading →

Mr. Ali’s Driver (V)

14 The next morning, I went to see Abdullah at home. The boy was fine. It was Mr. Ali who looked as if he had been defeated. “Will you drive me?” he asked me with a broken voice.  I helped... Continue Reading →

The Shadow

When I was fifteen years old, my family moved out of our small flat, and into a spacious interior, on the third floor of a new apartment complex. The complex was five storeys high, and stood adjacent to its twin.... Continue Reading →

The Weeping Fox

As the sun hit the feathery, white snow, it made a glistening faint sparkle in its flakes. She breathed in the glorious crisp tang in the air and walked to an unknown path and danced to the musical sounds of... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑