Proustov salon 

probudio sam se uz zvuk crkvenih zvona, slušao sam siktanje Boga koji me zamrzio

doručak
šalica hladne kave
tanjurić vlažne zemlje  
ljuta zima
kolačići s okusom sjećanja
sjećanja s okusom užasa 


moj tumor i dalje nosi tvoje ime 

shvatio sam svoju kletvu, sve što dotaknem pretvara se u prah

pogladim krzno mačke staklastih očiju, trepnem i ona mi se otima, idući trenutak je mrtva, konji koji vuku kočiju drobe sitno tijelo u lokvi krvi

promatram ptice u rano jutro i one se svom snagom zalijeću u prozorsko staklo i padaju na tlo polomljenih krila, mišićava srca prestaju kucati

dotaknem tvoje lice i ti bježiš na drugi kraj prostorije, s gađenjem si otkidaš kožu koju sam dodirnuo

(objavljeno u zbirci Gušenje polikromije, 2018.) 

(noćna) mora

moja vilica mora biti savršeno čista
moj tanjur mora imati prazno lice
moja žlica mora imati samo otisak mog ruža na sebi i ništa više
moja kava mora biti lišena utjehe šećera
moj sapun mora oprati i moje grijehe
moje ruho mora biti pomno odabrano
moj parfem mora biti toliko jak da se svi u dvorani okrenu za mnom
moja šminka mora biti savršena do zadnjeg detalja
moj hod mora biti baletni korak
moje ulice moraju imati najšarmantnije kavane
moja cipelica mora biti od zmijske kože
moji obrazi moraju biti priljubljeni uz jagodične kosti
moja umjetnost mora biti najljepša
moji govori moraju  biti najtečniji
moji osmijesi moraju biti najsrdačniji
moje rečenice moraju biti najpametnije
moje tajne moraju biti zastrte
moji Pompeji moraju ostati ispod pepela
moje katakombe moraju biti neprohodne

ja moram
ja sam mora

štenara 

I.
grad kostiju smrvljen potresom
mala žena-tuga pokisla na pljusku  
ostatci nade klize u odvod
mala žena-tuga zgrbila je kralježnicu
pod osjećajem poniženja
i spustila se prema tlu na sve četiri
mala žena-pas, podvila je rep
vrijeme je za jednu šetnju u samoći 

II.
ruke su ti škrte i ne glade ženu-psa više iza uha
i ona ne razumije ovaj tvoj
novi ljudski jezik udaljenosti
zato ćeš početi režati na nju  

III.
kroz kožu osjeća težinu
tvoje kamene boli
strah joj je davno oduzeo ljudski govor
pa je samo stavila glavu u tvoje krilo da te grije
ali ti si toliko obamro
da više i ne osjećaš topao dodir na koljenu 

IV.
jedi staklo
i budi sretna što te hranim
unutarnje krvarenje
unutarnje krvarenje
unutar nje krvarenje
unutar nje krv 

IV.
previše maše repom oko tebe
pa joj ga odrežeš

V.
vučeš ju po tlu
bacakaš ju lijevo-desno
dok joj ne bude zlo
i povrati po tepihu
kažeš dosta mi je više tvog bacakanja
kažeš dosta mi je više čišćenja za tobom 

VI.
kažeš da obožavaš pse
samo što te uvijek ugrizu
ona grize samo iz privrženosti
ali za tebe je to strana riječ 
iščupana iz jezika životinja
prenježna za tvoje velike
dlanove pune ožiljaka
ne razlikuješ više agresivne pse od štenaca
svaki zub vidiš kao krvoločni očnjak
svaki ugriz vidiš kao zvjerski napad 

VII.
prestao si dolaziti do pseće kućice 
začuješ kako cvili odande dok radiš u sobi 

ugasi joj zvuk, cipelom u rebra
brzo i naglo, učinkovitost je u prepadu
i takvu ju tjeraj dalje od svojih nogu
bilo bi dosta
bilo bi dosta

VIII.
žena-pas brani se ali ti čuješ samo lajanje
stavljaš joj brnjicu dok te pokušava razuvjeriti 

prijavljuješ ju u štenaru kao bijesnog psa
kažeš da te izgrizla i odlaziš zalupivši željeznim vratima
uvjeren da si se uspješno riješio još jedne beštije
tako je najbolje, kažeš zadovoljno
tako – tako – tako—–

IX.
naučio si ju
tišina je najsigurnija i najmekša kost u njušci
nju i sve ostale ranjene životinje svijeta
zdrobljenih utroba
koje su eutanazirali riječima
oprosti na grubosti
i sličnim mesarski zabijenim injekcijama

X.
naposljetku
ona za tebe nije bila čak ni žena-pas
ni dok si ju ljubio u njušku
govoreći da ima pedigre
ni dok si odlučio da je to
ipak ulična mješanka
pa si ju maknuo van
da ne dobiješ buhe
i razbjesnio se što sada cvili 

ona je za tebe bila samo
kučka

Tina Čatlaić rođena je 2000. u Čakovcu. Studira anglistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bivša je glavna urednica portala Udruge srednjoškolaca Hrvatske, novinarka kluba Prostor u Čakovcu i portala Ziher.hr. Radovi su joj objavljivani na portalima poput Kritične mase i Čovjeka časopisa. Autorica je pjesničkih zbirki Gušenje polikromije i Muzej lomova. Od 2019. surađuje s bendom Zagušljivi dim s kojim je izvela glazbeno-poetski performans u kojem je recitirala vlastite stihove uz specifičnu glazbenu pratnju.  Prema performansu objavljen je i studijski album pod nazivom Plava Lily (PMK Records, studeni 2020.). 

Fotografija: Iyas