DEPRESIVNA ŽENA JE TABU?

ne vodim dnevnik, skrivam se
iza malih lijenosti
NEĆU: ustati iz kreveta, skuhati ručak ni skupiti veš
ima kamenca i krepanog bilja, podovi su prljavi
– stalna simbioza bliskih parazita
povijest bolesti je povijest nasilja
a bolest je samo nuklearni reaktor misli
želim ležati i preležati
poput kamenčića koji se kotrljaju niz brijeg
odjednom to postane odron

TAHIKARDIJA

imam sto i kusur otkucaja srca u minuti a nemam
solidnu tvorbu riječi
priča mi se o novom albumu Toola i Bergmanovim filmovima
– prešutit ću sve kancerogeno
misli se lijepe, moljci su
verbalne kukuljice parazita
prave mekana crna mjesta

krv proključa od vlažne riječi
zlatnog reza logoreje,
mravlje kolonije postaju ličinke
samoglasnika, jato sintagmi
jezik navlačim k’o crveni tepih
možda i progovorim
ako baš želiš
da pričamo

BESTIJARIJ

noć nije za spavanje (reciklaža misli je bolja)
bjesovi rađaju zimzeleno bilje za prazne kućice
na obiteljskom stablu

noć je za proždiranje:
meso antilope, krzno vjeverice, ptičje kosti u želucu zmije

noću je dobro pustiti krv:
svako golo rebro i darežljivo srce otvoreno su lovište,
zvjezdarnica golih kostiju

Iva Esterajher rođena je 1988. u Ljubljani, živi i radi u Zagrebu.  Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom i kreativnim pisanjem. Kratke priče objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Afirmator) te je sudjelujelovala na nekoliko književnih natječaja (Arteist, Večernji list i dr.).

Fotografija: Iva Esterajher