Jabučna kodomena

Pričala sam sinoć kako ples nije za mene.

Naučena na strogost te previše kontrolirana da bih izašla iz domene, ne uspijevam stvoriti kodomenu u koju bih voljela preslikati dio sebe.

Zauzeta, zadržavam one skladbe koje ne pripadaju skupu u koji su me stavili.

Prebrojavala sam i zapisala redom elemente tebe i mene. Uvidjeh kako si bijekcijom element N poklonio nekom drugome.

Određen vitičastim zagradama moje je M nestalo iz tebe. 

Znaš li da je naš presjek prazan skup? Skup bez ijednog elementa i dalje je skup.

Kažeš nismo, no negiram te. Potrebna nam je skupovna razlika, provjerit ću.

Stari vitoperi na trgu Kišnih vilenjaka

Sinoć sam plela jabuke. Kažu, smiješno je. Kasnije su zaplesale.

Voljela bih nacrtati brod kako izlazi iz luke. Obojala bih ga plavom bojom, da ostane neprimjetan, da ga ne vide.

Bila sam u zemlji u kojoj raste kiša. Namočena u mirisu njenih crta, osjećala sam se suho i ograničeno, baš poput funkcije koja ima limes kada k teži u beskonačno.

Pratili smo sjene starih vitopera.

Izmučeni i iskrivljeni, tražili su od nas dokaz da postoje.

Priznah im – bojim se da ne povrijedim vaše vrhove. Postoje nepravilnosti u vašoj konveksnosti, šapnuh u sebi. Kazah nula, da ih ne izgubim.

Odmičući se dalje prema trgu Kišnih vilenjaka, snijeg je počeo pržiti moje dlanove. Znala sam da neću moći jesti jagode.

Nisam nacrtala brod, ali sam ga obojala u plavo. 

Taylorov polinom

Isprekidane su moje parabole na crtežu osvijetljenom gradskom rasvjetom.

Našu smo vezu pospremili u Taylorov polinom stupnja n. Tko bi se volio poigrati i učiti iz skripte diferencijala, mogao bi shvatiti moje i tvoje razloge. 

Kako bi itko mogao znati od kuda dolazimo. Derivirani smo, a želimo se pronaći. Moj me gradijent lagano ubija, i ja nisam postala što sam sanjala da ću biti. 

Strepim za integralom koji će me spasiti. No neutješna sam jer znam da će dio mene i dalje biti nepoznanica. Tek neko slovo C, konstanta svakog integrala koji liječi svaku izgubljenu i tužnu funkciju.

U svakom mojem puknuću, čuči sablasna sonata odsvirana davnih dana na nekada lijepim i uspravnim jarbolima. 

Voljela bih da si tek izmišljena priča, lik iz Disneyjeva crtića. 

Tek tada bih uistinu znala da si stvaran. Znala bih da postojiš.

Zaluđeni algoritam_inicijaliziranje

Ušli smo u program nepoznatih lutka, zamišljeni, izgubljeni, neupućeni. Bilo nam je godina n-7.

Ja, ti, on, mi, vi, oni – oprečni heroji u borbama za ljiljane.

Učitaj n

Brojač inicijaliziraj na nulu

Učitaj x

 Dok se n ne umori, ponavljaj:

        Ako se n zaljubi

                 Brojač postaje br+1

       Inače

                Učitaj novi x

_Kako li su nas samo okrutno programirali._ 

Kažem Stop. Izađi iz petlje. Ispiši „Djevojka godina n+7“

Brojač ne ispisuj, zanemari. Ne učitavaj novi x. Još nisam izašla iz petlje s prethodnim.

Nedjeljive monade

Previše smo željeli biti jedno drugome limes da bismo ostarjeli u monadama pravokutnim.

Ispili smo brojeve iz niza dugog i strašnog da bismo pogledali jednom bez suza 

čisto platno naša postojanja.

Ti si bio invertibilan mojoj sreći; od tebe i kroz tebe, mogla sam smijati se i voljeti prvi puta potpuno drukčije no ikad prije.

Bio si i bili smo supremum i infimum, potpuno udaljeni jedno od drugog, osjećajući cjelovito isto, ipak težili smo drugim svjetovima.

Samo sam jednom prošaptala vjetru, nisu sve funkcije neprekidne! Neke su vrckave i skakutajući u jedan ili u minus jedan, jedno za drugim, drugo za prvim, navinute poput nekog izgubljenog lika u Tetrisu, odozgo prema dolje bježe, nadajući se rupi u koju se gnijezdimo ti ili ja, nikad oboje…

Jedno bez drugoga, a opet uvijek samo dvoje, s tobom i bez tebe, sa mnom i bez mene, mi ili im, padamo bez padobrana svjesno, tražeći u smrti naše spasenje.

Samo od sebe

Iza mene, samo od sebe, prosulo se sinoć proljeće.

U magli i šašu, u glatkom brašnu, pronašle me visibabe.

Kazao si: zrak zraku predajemo ne bismo li ga sačuvali. Ne daješ li sebe, nećeš ni ostati. 

Zrak zraku, kugla kugli. Moje je oko pripalo nordijskoj šumi.

Maja Špiranec (1991., Zabok) profesorica je matematike i informatike. Trenutno radi kao nastavnica matematike u osnovnoj školi, a u svome pisanju često se koristi matematičkom alegorijom. Pjesme je čitala na književnim večerima, no dosad ih nije objavljivala.

Fotografija: backonthebus