Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Proza

Ja i mali

Pasji je ovo život. Nenavikao na potucanja i golo nebo, već za tri dana izgledao sam kao izglođana stara šlapa. Ipak, tješio sam se, otmjenost kretnji i ophođenja ostala je netaknuta i možda mi još spasi živu glavu. Krenuo sam... Continue Reading →

Život i nije tako velik

Prije trideset godina zagrlila sam dečka koji je mirisao na kredu. Podigla sam se pritom na prste, udahnula dugu kosu koju je zataknuo iza ušiju i odjurila u zahod čekaonice plakati. Čovjek teško može misliti kad ovolika vrućina naliježe na... Continue Reading →

Nelagoda

Čudesno je kako neke naizgled sporedne slike iz djetinjstva ostanu s nama sve ove godine, i nadžive mnoge strašne i nemoguće stvari koje smo vidjeli i iskusili. Ne znam točno gdje, ali stanovao je u našem naselju. Bio je nekako... Continue Reading →

Marsovac (Obrnuta perspektiva)

Rekao mi je da odlazi na Mars. Kupio je kartu u jednom smjeru i neće se vratiti. Nije rekao kada odlazi. Pitala sam ga mogu li s njim, no nije mi dao. Rekao je da mora sam. Bez mene. On... Continue Reading →

Kintsugi tijela (odlomci)

*** Nije se ranije dešavalo da nisu dovoljne riječi. Bivalo je lijenosti, depresije, očaja, potrebe da se nikome ne kaže ništa. Ali riječi su uvijek bile konac kojim se emocija prišiva za stvarnost. Sada ih nema. Sadašnjost je nepretočiva u... Continue Reading →

Sama | Zelena grana | Žur | Hrvatska

Sama   Ponosito stojim sam na ivici svijeta Što se nekad zvao Tako nekako I opet Mali šaš se vije I ogledava ne bi li ulovio galebov let Zajebana stvar, Bila i ostala     Zelena grana   Sjedim i... Continue Reading →

Dunja

Poprečno prugasta haljina na njezinom ženstvenom tijelu kao da se boji dodirnuti njezinu kožu pa leprša oko glatkih nogu. Odmiče se od njih kao da je u magnetnom polju gdje su i haljina i njezine butine jednakog naboja pa se... Continue Reading →

Poljubac

Mirta baci desnom zračni poljubac, puhne mu u krila prema Goranu pa se okrene. Da je naćulila uši, čula bi tihisimi plop! kad je paučinasti anđeo poljupca pao odmah iza leđa (ne zna letjeti). Ali nije: čim se okrenula, i... Continue Reading →

Debelo srce iz Zagreba

Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje... Continue Reading →

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑