Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje smjene samo što nije došao.  Uzdihana je, okupana u vlastitom znoju i s knedlom u grlu. Otkako je jučer ušla u prazan stan, mračan i hladan, bez Ade i njihove kujice ima osjećaj da će joj se jednjak i grlo rasplinuti od žgaravice. Trebala bi odraditi još dvije serije po petnaest komada čučnjeva, misli si, ali kad čuje da je došla mala na recepciju odluči se pobrati pod tuš. 

Zgužvano pismo koje joj je ostavila Ada, zamrljano kavom je prvo što vidi kad otvori sportsku torbu. Zgrabi ga, formira u lopticu od celuloze i baci u koš za smeće pored vrata u svlačionu. Peče ju grlo od zadržavanja jecaja pa se primi za umivaonik i zagleda u odraz; crnu, dugu kosu skupljenu u visok rep, ravan, izdefiniran trbuh, male sise sa ispirsanim bradavicama i plave šarenice u krvavim bjeloočnicama. 

Razmišlja kako voli plijeniti poglede, što ljubomorne, što jebozovne bilo od muškaraca ili žena. Bitna je pažnja, mada ju nikad nisu uzbuđivali dečki, imponira joj požuda i napinjanje mišića u pripijenim majicama dok se mimoilaze u teretani. 

Otkad je svjesna sebe žensko tijelo je za nju zabranjen predmet žudnje, sve do trenutka kad se  ugase svijetla i sve predrasude svijeta odu spavati. Razmišljala je koliko uživa u flertovanju, u brzinskim, svršavanjima u wc-ima klubova i mračnim haustorima Zagreba te kako je dan naplate za te sitne i ne više tako tajne, gušte došao.

Vrata svlačione se otvore i Sara šmugne pod tuš usput skidajući gaće. Čuje čistačicu kako pjevuši Despasito i poravanava vješalice u ormarićima. Debela je, ima plavu kosu do ramena sa smeđim izrastom i dosta veliki razmak između gornjih jedinica. Zamišljajući je Sara se naježi pod mlazom tople vode od odbojnosti koja je prostrujala kroz nju. Ne razumije kako netko može živjeti vodeći tako malo brige o sebi. Gadi joj se debljina kod ljudi, mentalni sklop koji imaju te trome, hodajuće vreće masnih naslaga. Izlazi iz tuša i odlazi do svojih stvari, ostavljajući mokri trag iza sebe; ignorira čistačicu i njezin razrogačen pogled. Neka briše, misli si Sara s podsmijehom, barem će potrošiti koju kaloriju više. 

-Molim vas, uzmite ručnik sa sobom sljedeći put. Sve je mokro, a već sam jutros prala i brisala podove.-spustila je crne slušalice oko vrata i ritmovi pjesme ispune prostor među njima.

-Naravno Diana, budem. Oprosti, nisam znala da ti je problem raditi svoj posao.

Iskesila je izbijeljen osmijeh i nakrivila glavu dok je s nje i dalje kapala voda, a praznim želucem  divljala kiselina čekajući Dianinu hrabrost da joj odgovori. 

-Nije mi ništa problem. 

-Koja je onda poanta tvog komentara?-Sara se konačno odlučila obrisati ručnikom. Pažljivo prelazeći po pirsevima na prsima da ne bi zapeli za kakav konac. Čistačica ju gleda čvrsto stisnutih usana kako briše golo tijelo pa navlači tange i tajice. Pokaje se što je uopće ušla u svlačionu za trenere i krene u spremište po mop prolazeći pored Sare i njenog zadovoljnog cereka dok je navlačila topić. 

Kuja. Ne znam kojega će joj vraga, kad sisa i ovak’ nema. Prođe Dianinom glavom dok je primala kvaku vrata i krajičom oka ugledala papirnati smotuljak u košu kojeg je jutros ispraznila. Brzo se sagnula i pokupila ga praveći se da popravlja vreću za smeće. Da ju križa ne bole obavila bi to  diskretnije, ali to nije važno. Važno je ono što je u smotuljku, osjećala je to dok je potegnula korak prema svojoj buksi- spremištu za čistačice. 

Sara je raščešljavala kosu pritom brojeći koliko joj je minuta ostalo za skrivanje natečenosti od cijelonoćnog plakanja, prežderavanja i povraćanja koje je uslijedilo nakon.  Prvi trening vodi u sedam, znači ima taman šest minuta da se sredi do kraja. Baci pogled na mokar pod i odmahne glavom. Debela Dianica. Valjda će uspjeti dovući dupe i pobrisati pod dok ne završim s treningom.

***

Sara,

previše smo puta razgovarale o problemu koji nam razara vezu, previše puta sam molila za iskrenost i vjernost, na kojima vjerujem da počiva svaki zdravi odnos između dvoje ljudi. Previše puta me u san otjerao plač dok sam čekala da ti „završi trening“ koji se znao na neku foru protegnuti do jutarnjih sati. Danas sam prekršila svoje obećanje samoj sebi da neću raditi drugima ono što ne želim da drugi rade meni i prorovala sam ti po laptopu i tabletu. Moje neopravdane sumnje, moja ludost i zabrijavanje-kako si me uvjeravala, su dobili imena, poruke, slike kao dokaz tvoje nevjere. 

Osjećala sam se prljavo čitajući riječi koje si pisala drugim ženama, a meni iste šaputala u postelji dok su ti prsti bili u mojoj pički. Emocije koje su me obuzele, ono što osjećam sada dok pišem ovo ja ne znam imenovati. Trebalo bi izmisliti neku novu riječ koja će istovremeno značiti bijes, bol, mržnju, tugu, ljubav i želju da krepaš.

Da te nazovem kurvetinom vrijeđala bih žene koje svojim mukotrpnim radom zarađuju za goli život. Ne. Nisi ti kurva. Ti si ono mekano pseće govno u koje ugaziš ujutro dok žuriš na posao; nepotrebno utjelovljenje nekulture i nepoštovanja. Crknut ćeš sama među svojim trakama za trčanje i jebenim utezima.

p.s. Amelie uzimam sa sobom, nemoj ni pomisliti da me boli kurac slažeš li se s time ili ne.

Ada

Zvuk glazbe iz dvorane za grupne treninge, uz pokoji Sarin povik se probijao kroz zidove spremišta za čistačice. Diana nije mogla skinuti osmijeh s lica. Pročitala je pismo četiri puta da bi se uvjerila da je sve dobro shvatila. Malo joj je falilo da ne zaciči poput curice. Pa ta samodopadna gadura je lezbača! 

Da vidimo kome će sada biti problem raditi njegov posao

***

(Ljeto 1990.)

Ljetna žega je uzimala maha kako se kazaljka sata približavala jedanaestici. Dvije djevojčice su se igrale na šljunku, drvenim štapovima crtajući po njemu srca i cvjetiće. Pravile su se da pišu nešto jako bitno, pametne riječi koje koriste odrasli, dok u zbilji još nisu ni sjele za školske klupe. 

Jedna je nosila narančasti kompletić s kratkim hlačicama i majicom na naramenice, crna kosa joj je bila ispletena u pletenicu s koje se otelo par neposlušnih pramenova, a njena je prijateljica bila ošišana na kratku bob frizuru. Njoj je majka prije nego što je otišla na posao, pripremila plavu haljinu s bijelim cvjetićima i otvorene sandalice koje su sad čekale svoju vlasnicu na stepenicama što vode u kuću.

-Zakaj je tvoje srčeko tak debelo Sara?

-Zato jer svi mi iz Zagreba imamo velika srca.- odgovorila je ponosno, iscrtavajući još jedno srce koje je više ličilo na jabuku nego simbol ljubavi. Crni pramenovi su se njihali na toplom povjetarcu što je noseći miris dinstanog luka najavljivao ručak.

Bucmasta Sara si je neko vrijeme grizla donju usnu prije nego je odlučila.

-Hoćeš se fukati?-pitala je pitanje za koje nije znala kakav odgovor želi.

Znatiželjne smeđe oči su brzo zatreptale zagledavši se u prijateljicu.-Hoću, ali ne znam kak to misliš?

-Vidla sam na televizoru. Legnemo se jedna na drugu gole i ližemo si usta i dolje…

Dok se prisjećala scene s TV-a, koju je sanjala iste noći i zbog toga se popišala u krevet, Sarina nesigurnost oko toga koji je odgovor željela čuti je otišla s povjetarcem.

-A di da se fukamo?

-Možemo kod mene doma. Rekle bumo mojoj baki da idemo spavat u njezinoj sobi. 

-Može, idemo.-Barbara je bosa otapkala do stepenica, sjela na rub jedne i brzo protrljala dlanovima po stopalima prije nego je obula sandalice. 

Kuća na brijegu, skrivena ispod krošnje goleme jabuke je bila udaljena par minuta hoda od šljunka u Barbarinom dvorištu. Igrale su se lovice sve do otvorenih ulaznih vrata kroz koja je širio miris safta.

-O pucice, ste došle k obedu? Ne bu još gotov barem pol vure.

Baka Micika je sjedila za stolom i čistila salatu dok je u loncu na štednjaku krčkalo. Imala je bijelu pregaču preko šarene kute, „pepeljarke“ na nosu i minival. Bila je bosa tako da joj se vidjelo crno ispod nokta lijevog palca. 

-Dobro baka, onda idemo mi spavat do ručka u tvoju sobu.-Sara je došla do bake i dala joj pusu u obraz.

-Dobro lepe moje. Kad bu obed gotov, ja dojdem po vas.

Obje su se izule prije nego su prešle prag bakine sobe i ušle u oazu hladovine prošaranu zrakama sunca što su probijale kroz rupice spuštenih roleta. Sara je zatvorila vrata sobe. Jedino što se čulo je bila ljubavna serenada cvrčaka koju su svirali u voćnjaku pod prozorom.

 Nakon što je svaka svoju odjeću uredno složila na praznu dasku pegle u podnožju bračnog kreveta, legle su ispod popluna pokrivši se po glavi. Bile su potpuno gole, baš kao one tete na TV-u. 

Sarino srce je luđački nabijalo.

-I kak sad onda to?-Barbara se češkala po trbuhu i gledala Saru u polutami.

-Sad ti trebaš leći na mene ili ja na tebe i onda si s jezikima idemo po ustima.

-A kaj nisi rekla da si vidla i da su lizale tam dolje di pišaš? Kaj nije to fuj?

-Pa jesam… Jesu, ne znam jel fuj… Moja čuča nekad smrdi kad pišam.

-Pa i moja nekad smrdi. Onda ne bumo lizale čuče.

-Ne bumo.-Sara je nožnim prstima prelazila po poplunu gore-dolje razmišljajući jel paše ako ti netko liže „čuču“.

-Ti odi prvo na mene. Onda bum ja na tebe.-Barbara je odlučila.

Sara se polako legla na prijateljicu i dlanovima se poduprla o madrac. Liznula joj je gornju usnicu i brzo se odmaknula. Barbara se zahihotala.-Pa to škaklja. Daj ja tebe sad!-podigla je glavu prema Sarinoj i nespretno joj gurnula jezik u usta.

-Mene to nije škakljalo.-prebacila se na leđa osjetivši kako joj se pletenica rasplela.

Barbara je legla na nju. Isplazila je jezik i prelazila njime svuda, po usnicama, vratu. Čak i po nosu. Sarinom malom „čučom“ se počela širiti toplina. Imala je osjećaj da kao da će se popišati.

-A da probamo lizati dolje? Ako bude fuj ja bum pljunula to van.

-Ajde. Ti prva!-Sara obriše lice o poplun.

Barbara se nespretno spustila dolje i vrškom jezika prešla po sredini Sarinog međunožja.

-Slano je!-odigla je poplun i pljunula na pod.

-A jel smrdi?-Sarinom stidnicom su prolazili trnci.

-Ne znam, možda malo. Nisam disala. Sad ti meni!-legla je na leđa.

Sara je udahnula i zadržala dah.-Stvarno je slano! Bljak!-pljunula je prema vratima sobe i legla kraj svoje prijateljice. Pokrile su se i hihotajući pričale o tome što su upravo učinile sve dok zaista nisu zaspale.

-Sara!!! Kaj pa to delate?!-Micika je tako zaurlala da su otkrivene djevojčice istovremeno iskočile iz sna. 

-Samo smo spavale…-Sarini obrazi su se žarili pod bakinim pogledom dok je tjeskoba od krivnje i srama ispunila svaki milimetar njezinog bića. Kao da je već tada znala da su učinile nešto što se mora skrivati lažima.

***

Zidni sat u svlačioni pokazuje 8 sati i 22 minute. Sara se drži za isti umivaonik za koji se držala prije  sat vremena i gleda u desetke kopija Adinog pisma što su poljepljene po ogledalu, uzduž i poprijeko zidova cijele svlačione.

-…da ti boga jebem.-šapne osjetivši kako joj grč stišće želudac i struji dalje jednjakom, tjerajući na usta van samo kiselinu i zrak. Kleknula je, ne odvajajući prste od bijele keramike. Ne može se pomaknuti, koljena kao da su se stopila s pločicama. A i da može, kakve koristi kad su pojedinci već vidjeli i sigurno proslijedili vijest dalje?

Čvrsto stisne oči čekajući da joj se vrati snaga, no umjesto toga ona napusti njezine ruke i Sara utone…sklizne u bestežinsku oazu hladovine prošarane zrakama sunca što probijaju kroz rupice roleta, natrag u djetinjstvo. 

 

Valentina Sumpor

Fotografija: stephanie vacher