Mirta baci desnom zračni poljubac, puhne mu u krila prema Goranu pa se okrene. Da je naćulila uši, čula bi tihisimi plop! kad je paučinasti anđeo poljupca pao odmah iza leđa (ne zna letjeti). Ali nije: čim se okrenula, i... Continue Reading →
Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje... Continue Reading →
Ne znam može li se o tome pisati. Je li to netko nekada izrekao ili se u istom trenutku od težine utopio. Pomisliš da su riječi samo riječi. Skup slova. I jesu, sve su jednake, ali su neke ipak jednakije... Continue Reading →
Ma, da bi reč rekla! Mi na selu, navek se mučimo i puno delamo. Stalno v pokretu. Naše je živlenje celodnevna teretana, jogging, šetnja oko pesa i njegve hižice, vežba i znojenje od jutra do večeri. Da bi bili siti,... Continue Reading →
Sat je otkucao pet popodne. Bilo je vrijeme. Morao je krenuti. Prošlo je manje od polovice radnog vremena otkad je primio poziv. Bio je kratak i formalan. Trajao je manje od minute. Nikome nije rekao što je saznao.... Continue Reading →
Dvije godine ili dvadeset četiri mjeseca. Nije tako strašno. Marko je ovdje već desetu godinu, što opet nije tako strašno jer je još mlad. Ili je time strašnije. Marko je, srećom, u susjednoj ćeliji. Zamisli da je onaj ludi Perkonja!... Continue Reading →
POLJE Vremenski putnici stižu do jednog od devet ulaza u Polje. Narumenjeno, usnulo, romantično polje. Postoje svakakva polja na širokome svijetu: Higssovo, gravitacijsko, električno, magnetsko, elektromagnetsko, brojevno, atmosfersko, šahovsko, minsko. Ova zadnja dva su jedno te isto. Kamion je... Continue Reading →
Brdo Srela sam se konačno s Brdom* koje mi je dugo izmicalo, padalo u zaborav pa se ponovno javljalo i tako duže vrijeme. Sada je tu, nosi me na svom valu, zatim baca u tamne dubine sve dok ne... Continue Reading →
Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI #2 Plaži Wasteland U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →
Karepovac nije mit. A na ovoj rivi galebovi ne uzmiču pred ljudima. Svakim kilometrom udaljeniji od laptopa i činjenicom da si na pitanje „Želite li isključiti alarm?“ odgovorio DA započinje tvoj kratki bijeg. Ljetovanje na moru za tebe ne može... Continue Reading →
Prvi dio priče pronađite ovdje. CIKLONA Vrijeme. Jedino, nedodirljivo, pokvareno, subjektivno, jedva postojeće vrijeme. Oblaci, naoblaka, još kumulusa, altokumulusa, cirokumulusa, kumulonimbusa, stRATokumulusa, altostRATusa, stRATusa, nimbostRATusa, cirostRATusa, cirusa, bla-bla-bla. Lijepo se vrijeme uzvitlalo iznad bakrenih sajli, zelenih, metalnih povijuša. Oblaci... Continue Reading →
SJEDITI NA BUNDEVI SRETAN Moja prabaka Jana bila je žena nježna, okrugla i blaga. Sjedila je na tikvanji iza kuće često. Bilo je to njeno mirno mjesto. Ponekad se čulo bum i tras. Tad otišla bi iza... Continue Reading →
Dolazi Vojska. Oni dolaze. Hodaju. Trip-trap-trup. Čizme gacaju blatom, krvlju, crijevima, rogovima, crjepovima, kamenjem, cementom, staklom, pepelom, kostima, lokvama, bubrezima, granama, izmetom, daskama, keramikom, željezom, plastikom, mesom, mokraćom, gumom … Trip-trap-trup, trip-trap-trup, trip-trap-trup. Tragično. Tragično, jako, jako, silno jako tragično.... Continue Reading →
U Vilkovom susjedstvu živi stariji bračni par bez djece. Na istom katu, oni – ravno, Vilko – desno. I oni s drugih katova su isto susjedi, ali ovi s istog kata su prvi susjedi. To je skoro kao da su... Continue Reading →
ne-ma.net 