Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

proza

Negra

Sve to nešto napola, poput morskih sirena, sfinga, minotaura, intrigiralo ga je u tolikoj mjeri da mu se često i sladoled znao otopiti dok je u hladovini kruške čitao mitske priče bogato ilustriranih knjiga. A godinama kasnije, pod tom istom... Continue Reading →

Bez Nade

Nada čita naslove na internetskom portalu,  podjednako popularnom  i  omraženom, na kojem se vječito vode  otvoreni i rovovski ratovi oko prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.  Pogled joj klizi preko naslova, zapne za poneku riječ, ali članke uglavnom ne otvara.  Umorna je... Continue Reading →

Zub

Tog se dana ljeto prebacilo u jesen. Popodnevno sunce, oslobođeno vrućine, sjedilo je zavaljeno na nebu ne upirući više prstom u svakog. Zagledana u zlatne dlačice na podlakticama, pedalirala je uzbrdicom. Rogači su na tom dijelu puta mirisali preko svake... Continue Reading →

Stranac u Smrtozemskoj

“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem  namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav... Continue Reading →

Klik, [objavi], [objavi]

Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz  zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →

Softbol

(odlomak iz romana „U zoni“ Lamije Begagić) - Uzmi nam tog mekšeg paradajza, za sataraša – dobacuje mi mama dok naoružana sa po tri kese u svakoj ruci odlazi grabiti današnji ulov voća i povrća: luk, paprike, salata, nektarine, breskve,... Continue Reading →

[ANCHORAGE] –  im., Želja da se uhvatiš za vrijeme koje prolazi, kao da se pokušavaš držati za stijenu usred rijeke, osjećajući pritisak struje na grudima dok tvoje starješine plutaju nizvodno, dozivajući te kroz huk brzaca: “Samo pusti, u redu je,... Continue Reading →

Male stvari

SESTRA Sestru je udario vlak. Prije mog rođenja, kad se još nije znalo, prije propasti, prije svega. Doklizio je tračnicama s visokog tamnog mjesta s druge strane svijeta teretni vlak bez putnika i zaustavio se na njenom mekom potiljku, kao... Continue Reading →

Predstavljanje: Strane

Portal za književnost i kulturu Strane je nastao prije malo više od dvije godine kao rezultat druženja nekoliko mostarskih književnika, a na inicijativu Almina Kaplana. Ideja je bila da pokušamo sa drugima podijeliti naše razgovore, razmišljanja i sudove o književnosti. Mislim... Continue Reading →

Ludi car

Bio jednom car koji je umislio da je nekoć davno bio običan čovjek imenom Miki. Do toga je dana car stoljećima vladao velikim carstvom – nikakva greška i krivnja nisu mogle taknuti njegovo srce jer su mu čak i trzaji... Continue Reading →

Broji do deset

“Je l’ još brojiš?” "Aha." "Pa prave li pauzu?" "Ma jok, rokaju sad svako 30 sekundi, ali nema veze, hoćemo ići?" "Može, hej hoćeš ti s nama?" Okrenuli su svoja blijeda lica prema meni iščekujući odgovor. Očekivali su da se... Continue Reading →

Laki pogon (ulomak)

Biti ili eksplodirati             Brže-bolje sklonim se s vidika potencijalnim tračerima i znahorkama. Preda mnom puteljak. Spušta se i zavrće prema Uni. Jedan dan pomislim da je nepodnošljiva, odvratna, da bi bilo unosno iskoristiti je za hlađenje nuklearnih reaktora, a... Continue Reading →

Istina

Alma je zurila u naslov u vrhu zadaćnice, ispisan njenim krupnim, okruglastim rukopisom, zatim podvučen pa podebljan. Nisam trebala podvući, mislila je Alma, i pokušavala diskretno iskinuti list kako bi naslov napisala ponovo. Ruke joj se znoje, i već je... Continue Reading →

Dobar plan

Serafim Palić odlučio je ubiti susjedu. Ma dajte! Serafim Palić nije niti serijski ubojica,niti manijak i kako se ono kaže... Killer. Bože sačuvaj! On je po svojoj prilici obični  penzioner. Temeljito ispeglan i mrvicu preuredan. Inteligentan je, ali ne previše.... Continue Reading →

Black Light Burns

Noćni klub polako se punio. Povukao sam se dalje od reflektora i svjetala. Mamurluk je bio opipljiv. Ljepio mi se za sljepoočnice i zatvarao mi oči. Odlučio sam izliječiti ga pivom. Žmirio sam kad mi je prišla.   - Mogu... Continue Reading →

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑