Portal za književnost i kulturu Strane je nastao prije malo više od dvije godine kao rezultat druženja nekoliko mostarskih književnika, a na inicijativu Almina Kaplana. Ideja je bila da pokušamo sa drugima podijeliti naše razgovore, razmišljanja i sudove o književnosti. Mislim da je to bio neki početni impuls. U samom početku smo u projekat oko Strana bili uključeni kolege Almin Kaplan, Srđan Gavrilović, Adnan Žetica, Elvedin Nezirović, dizajnerica Mela Žuljević i ja. Zbog drugih obaveza Adnan i Elvedin više ne učestvuju u radu redakcije, ali su ostali naši vjerni saradnici.

Jedan od naših ciljeva jeste da autori koje objavljujemo budu na izvjestan način i naši saradnici. U tom smislu portal Strane je zamišljen kao jedna otvorena platforma, kroz koju autori ne prezentiraju samo svoje tekstove, nego su dobrodošli i prirediti tekstove svojih kolega ili bilo kakve priloge koji se uklapaju u koncept portala Strane. Dakle sve autore posmatramo kao saradnike sa kojima zajedno stvaramo sadržaj ovog portala, dok članovi redakcije, dakle Almin, Srđan i ja, ravnopravno obavljamo urednički posao.

Jedini kriterij po kojem odabiremo tekstove je kvaliteta samog teksta. Namjera nam je od početka bila da Strane budu portal na kojem će raznolike poetike stajati u svojevrsnom dijalogu i na taj način davati relevantan prikaz trenutne književne produkcije koju danas imamo na našim prostorima. Mislim da je problematično što danas imamo, što sigurno nije ekskluzivno za naše vrijeme, insistiranje na ispravnosti jedne vrste poetike. Ja ipak smatram da je raznovrsnost, upoznavanje sa različitošću, otvorenost prema drugom i drugačijem puno bolji ili barem bogatiji put.

Književnost je živi organizam koji evolvira i taj rast se nužno dešava kroz dodir sa onim što ga okružuje. Što je raznovrsnije, bogatije ono čime se hrani, to će njegove metamorfoze biti čudesnije. Naravno da će na ličnom nivou uvijek postojati poetike koje će nam biti bliže od drugih, ali u ozbiljnom razmišljanju o književnosti trebali bismo ipak imati otvorene i uši i oči za mnoštvo različitih strujanja koja čine književnost jednog vremena.

U smislu konkretnog uredničkog posla na pojedinačnim tekstovima i načinu odabira onoga što smatramo zadovoljavajućim u kvalitativnom smislu, naravno da ćemo mi o tekstovima suditi isključivo iz naše vlastite mogućnosti, našeg znanja i sposobnosti da ocijenimo. Dakle, naravno da je, uz svo insistiranje na objektivnosti, jasno da sud te vrste uvijek nosi veću ili manju dozu subjektivnog, ali ono što pokušavamo uraditi jeste odijeliti našu ličnu preferenciju od onoga što se može smatrati objektivno književno vrijednim te objavljivati tekstove koji zadovoljavaju taj drugi kriterij.

Privatno, meni uređivanje ovog portala donosi zaista mnogo koristi, koje nisu materijalne, jer sav rad koji ulažemo je rezultat čistog entuzijazma. S druge strane ne mislim, možda se varam, da ijedan od sličnih portala koji postoje u regiji ima neke izvore finansiranja. Čini me jako sretnom vidjeti da su ljudi spremni raditi na ovakvim projektima i davati sebe kako bi stvarali nešto, po meni, važno i lijepo. Takav je sigurno svaki rad koji se bavi promovisanjem književnosti, i kulture općenito, pogotovo u ovom vremenu, koje u većini slučajeva onemogućava čovjeku da bude skoncentrisan na bilo šta drugo osim na golu egzistenciju. Međutim, kada neko već radi ovakav posao koristi su zaista mnogostruke. Jedna od njih je što zahvaljujući čitanju svih tekstova koje primamo, pogotovo onih od mladih književnika, i možda najviše zbog upravo onih tekstova koji zahtijevaju još dosta rada na sebi, učim jako puno o tome kako pisati dobro, što onda i moje pisanje čini boljim. Posebno me čini sretnom kada naiđemo na nekog nepoznatog književnika i predstavimo ga na portalu. U osnovi ideja koja me pokreće jeste zaista altruistička, ispunjava me biti dijelom nečega što afirmiše dijeljenje, susret, razgovor, prepoznavanje. Kroz to dobivam potvrdu da moj svjetonazor jeste nešto što može opstati, pa je time i meni samoj lakše živjeti.

Ne susrećemo se sa nekim posebnim poteškoćama u našem radu. Mislim da smo se prilično uhodali, fino nadopunjavamo jedni druge. Ljudi s kojima radim su divne osobe i odlični književnici. Urednički posao podrazumijeva, ako ga želite raditi kako treba, veliku odgovornost. Nekada je vrlo primamljivo odustati od čitanja nekog teksta već nakon nekoliko pasusa ili stihova. Međutim, iako se često nakon čitanja cijelog teksta potvrdi početno mišljenje, odgovornost prema autoru nas obavezuje posvetiti svu potrebnu pažnju. Nije ugodno nekoga odbiti. Desi se da se autori nakon toga javljaju i mole da im se objasni zašto su odbijeni, traže da se tekst analizira, a neki se i uvrijede jer to nismo spremni raditi. Međutim, ipak dobivamo puno više dobrih tekstova. Mislim da se generalno danas na našim prostorima piše dobra književnost. Ja gotovo svaki dan otkrijem nekog novog. Ne može svaki tekst biti remek-djelo, niti mi možemo svaki dan objavljivati tekstove jednake kvalitete, ali definitivno ima jako puno jako dobre književnosti.

Tako to barem izgleda sa mjesta iz kojeg ja posmatram.

 

Senka Marić, urednica portala Strane

*Svoje radove možete slati na portalstrane@gmail.com

Oglasi