Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Poezija

Nepremostivi | Kružnice | Uspomene | Ja bih da me se sjetiš | Kintsugi

Nepremostivi   A ja samo znam Da ću  Svaki  Put  Iznova  Stavljati svoj dlan Pokraj tebe Na trosjede Na klupe Na rub stola Na onaj Jedan Nepremostivi stolac Između nas I da će Svaki  Put  Iznova Ostati otvoren    ... Continue Reading →

Psihotazme

    "...da se svijest tako krotko rodila..."  Jane Austen, Northanger Abbey       Dino Lončar, rođen 1993. godine, je student diplomskog nastavničkog studija germanistike i anglistike na Filozofskom Fakultetu u Osijeku. U slobodno se vrijeme bavi čitanjem (najviše... Continue Reading →

Raspršivanje | Whiskey na mjesečini |Suzama punjene ljušture | Bjelina | Recept za budućnost

Izbor iz zbirke 'Dok me ne razbiješ' (Stajer-graf, 2015.)   Raspršivanje   Među prstima skliska cikla, krvava, živa. Razgovor s bakom umiruje, baka brine za sutrašnji ručak i zimnicu. Kroz ciklino rumenilo vraćena boja lišću. Baka priča o svađi oko... Continue Reading →

Povijest | Herbarij | Pandemija

Povijest   plavo šarena obala plus šareno zelena sastojina dala je nekoliko individualnih imena vrijednih spomena nađe se dobar jednoznamenkasti broj   kronika prošlosti je pišurija što se prolijeva  tek kod jačeg sunca republiku pametnjakovića i nitkova na sreću ta... Continue Reading →

Soba | Rekla je | Prozirnost

Soba   Netko je odnio riječi iz sobe Imam samo tišinu Neki ljudi, podivljale beštije Noću se od vukodlaka Preobražavaju u mjesec I pilje mi u oči Imam samo svjetlost što bode Netko je uzeo čak i mrak U sobi... Continue Reading →

Nora Jesenski: Zamračena (‘blackout’) poezija

  Nora Jesenski je fotografkinja, vizualna umjetnica i pjesnikinja s trenutnom adresom u Berlinu. Kontakt: jesenski.nora@gmail.com Naslovna fotografija: K-State Research and Extension

Nebo i more zamijenili su mjesta

Lidijin brat blizanac nije s njom krenuo u razred Nego s grupom koju su su od milja zvali specijalci Ta djeca krupnih pleća i iskošenih očiju Noseći školske tašne s likovima  Spajdermena, supermena, betmena Na oborenim ramenima Noseći mašne na... Continue Reading →

život veličine oblaka |Dok ozdravljamo povijest kao povijest bolesti | ne pomjeramo stvari, nama stvari ispadaju iz ruku | Nula

život veličine oblaka   oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje znali bismo zaprljati grad čokoladom još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova... Continue Reading →

limun | samo žena | jedna o autu | dronovi

limun   počeli smo dobro zalijevala sam brinula da ne drhti spuštala roletu da ne oslijepi okretala suncu  pričala u zemlju zbilja sam se brinula sinoć je otpalo lišće s vrha okrećem ti se i kažem ovaj će otići kao... Continue Reading →

Crni hrušt

Ocu i Majci   Posadila je sadnicu noseći me u sebi. Rodili smo se nekako zajedno, istovremeno.   Dugo će isijavati nasušne topline: razlistane nad naše živote,  raskriljene nad našom kućom.   Srodne kao duh i um sabranoga, a mudrog,... Continue Reading →

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke   Sklonjen u svojem plavom sobičku,  Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj   Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice;   A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice.   Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice.   Preostaje;... Continue Reading →

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑