Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Poezija

život veličine oblaka |Dok ozdravljamo povijest kao povijest bolesti | ne pomjeramo stvari, nama stvari ispadaju iz ruku | Nula

život veličine oblaka   oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje znali bismo zaprljati grad čokoladom još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova... Continue Reading →

limun | samo žena | jedna o autu | dronovi

limun   počeli smo dobro zalijevala sam brinula da ne drhti spuštala roletu da ne oslijepi okretala suncu  pričala u zemlju zbilja sam se brinula sinoć je otpalo lišće s vrha okrećem ti se i kažem ovaj će otići kao... Continue Reading →

Crni hrušt

Ocu i Majci   Posadila je sadnicu noseći me u sebi. Rodili smo se nekako zajedno, istovremeno.   Dugo će isijavati nasušne topline: razlistane nad naše živote,  raskriljene nad našom kućom.   Srodne kao duh i um sabranoga, a mudrog,... Continue Reading →

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke   Sklonjen u svojem plavom sobičku,  Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj   Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice;   A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice.   Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice.   Preostaje;... Continue Reading →

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

šećer i mlijeko

dani su zgušnjeni vagoni. jedino što mi preostaje je da se zasmijem. već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti, ali ne i strogu opomenu iz djetinjstva da se cvijet maka nikada ne bere. sentiment kupovine šećera... Continue Reading →

(Odskočila si prugom zglobovima zavitlana )

Odskočila si prugom zglobovima zavitlana na stanicu jednog djetinjeg sna. Na putu prema Kindergartenu čizmice su zakolutale valove svih lokvica. Ptičice se kupaju, kaže mama snažna nit. Žice su pune leta, kaže se Umlaut, čujes kišu i glas istovremeno, to... Continue Reading →

Buranija

Dvadeset, Dvadeset i dan. Pitaš se kako ovo uopšte ide Dok ti uz kičmu kopčaju bijelu dugmad. Hoće li biti kao u filmovima, Onako veliko i važno? Ali mi nismo u filmu, Mi smo u Bosni.   Ti sada misliš... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑