Postala si

 

Postala si uramljena slika na zidu.

Uzdah koji se trgne

 kad neko izgovori tvoje ime.

Ona žena u porodičnom albumu

 preko koje se dugo prelazi palcem.

Postala si ručak jednom godišnje

 nakon što se obiđe grob, odnese cvijeće.

Postala si kutijica sačuvanih stvari:

 broš, pismo, lula i stari ćilibari.

Postala si debela sveska izabranih recepata

 koja se otvara pred neko slavlje.

Postala si i ona čudna zakletva,

 u koju se ne sumnja,

 uz koju se obavezno izgovori:

Pokojne mi…

Sad kada te nema,

postala si

upaljena svijeća u memljivoj crkvi.

Uramljena slika na zidu. 

 

 

Tata

 

na tvojim ramenima sam učila šta je visina

 

i danas vidim tu sliku:

iza brda krvavo nebo

trava je uredno pokošena

nosiš me na ramenima

držiš me za noge

ja se protežem 

sretna 

nasmijana.

 

Naše sjene se ocrtavaju na tlu.

Zajedno smo jedan nježni div.

 

 

Predosjećati

 

Kada je moj otac,

za pedeset peti 

rođendan, 

primio na poklon

veliki žuti upaljač

i rekao:

Ovo mi može biti dok sam živ!

 

Svi su se nasmijali.

Osim mene.

 

 

Nikolina Todorović rođena je 1995. godine u Sarajevu. Studentica master studija Komparativne književnosti u Sarajevu. Diplomirala 2018. godine na temu Groteska i groteskno u Gogoljevom romanu Mrtve duše i drami Revizor. Završila je srednju Muzičku školu u Sarajevu i time stekla zvanje muzičara općeg smjera. Jedna od njenih vokacija je solo pjevanje i izvođenje raznih muzičkih žanrova. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu i filmsku kritiku. Okušala se i u pisanju dramatizacija. Do sada je svoje radove objavljivala na svim važnijm regionalnim portalima i časopisima. Pjesme su joj prevođene na engleski, irski gaelski i ruski. Također, njena poezija je uvrštena u nekoliko zajedničkih zbirki mladih autorica i autora na prostoru Balkana. Trenutno je okupirana istraživanjem za magistarski rad na temu Memorija i fotografija u književnosti. 

Fotografija: Stefano Corso