Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

književni časopis

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

***

iza tvoje kuće nikli su zidovi
nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli
ulistati proljeće u vene
i čekati sunce da nam se osmjehne Nastavi čitati “iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada”

Poljubac

Mirta baci desnom zračni poljubac, puhne mu u krila prema Goranu pa se okrene. Da je naćulila uši, čula bi tihisimi plop! kad je paučinasti anđeo poljupca pao odmah iza leđa (ne zna letjeti). Ali nije: čim se okrenula, i Goran, i poljubac i sve stislo se u jednu veliku gromadu prošlosti na koju su počele nalijegati sekunde i zaborav.  Nastavi čitati “Poljubac”

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke

 

Sklonjen u svojem plavom sobičku, 

Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Nastavi čitati “Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve”

Debelo srce iz Zagreba

Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje smjene samo što nije došao.  Uzdihana je, okupana u vlastitom znoju i s knedlom u grlu.  Nastavi čitati “Debelo srce iz Zagreba”

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj

 

Sve je tempirano

I kuca po naredbi

Glavne žile kucavice; Nastavi čitati “Cink i čaj | Neka dođe što mora”

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si

 

Postala si uramljena slika na zidu.

Uzdah koji se trgne

 kad neko izgovori tvoje ime. Nastavi čitati “Postala si | Tata | Predosjećati”

Breskve

Ne znam može li se o tome pisati. Je li to netko nekada izrekao ili se u istom trenutku od težine utopio. Pomisliš da su riječi samo riječi. Skup slova. I jesu, sve su jednake, ali su neke ipak jednakije od drugih. Nastavi čitati “Breskve”

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’

 

podrum

filing

opus

nimbus Nastavi čitati “moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde”

Da bi reč rekla

Ma, da bi reč rekla!
Mi na selu, navek se mučimo i puno delamo. Stalno v pokretu. Naše je živlenje celodnevna teretana, jogging, šetnja oko pesa i njegve hižice, vežba i znojenje od jutra do večeri. Nastavi čitati “Da bi reč rekla”

Schrödingerova žena

    Sat je otkucao pet popodne. Bilo je vrijeme. Morao je krenuti. Nastavi čitati “Schrödingerova žena”

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Nastavi čitati “Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…”

Malo nebo

Dvije godine ili dvadeset četiri mjeseca. Nije tako strašno. Marko je ovdje već desetu godinu, što opet nije tako strašno jer je još mlad. Ili je time strašnije. Marko je, srećom, u susjednoj ćeliji. Zamisli da je onaj ludi Perkonja! Nastavi čitati “Malo nebo”

Radost rata (V)

POLJE

 

Vremenski putnici stižu do jednog od devet ulaza u Polje. Narumenjeno, usnulo, romantično polje. Postoje svakakva polja na širokome svijetu: Higssovo, gravitacijsko, električno, magnetsko, elektromagnetsko, brojevno, atmosfersko, šahovsko, minsko. Nastavi čitati “Radost rata (V)”

Matea Magdić, 3 pjesme

I

Nastavi čitati “Matea Magdić, 3 pjesme”

Zub

Tog se dana ljeto prebacilo u jesen. Popodnevno sunce, oslobođeno vrućine, sjedilo je zavaljeno na nebu ne upirući više prstom u svakog. Zagledana u zlatne dlačice na podlakticama, pedalirala je uzbrdicom. Rogači su na tom dijelu puta mirisali preko svake mjere. Nije se mogla odlučiti otkuda stizala je bol. Gore je desno prostor između šestice i sedmice pulsirao. Nastavi čitati “Zub”

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑