moanin’

 

podrum

filing

opus

nimbus

omnibus

bosa noga

korak

eter

mrak

titraj, titraj, titraj, tiraj

drhtaj

bas

okret

trzaj

hop!

žica

smiješak

pljesak

haljina

ruž

zrak, zrak, zrak

šank

pogled

rakija

rum

urlik

pljas

ruka

vrat

dodir

strast

ulica

noć

mjesec

usne

prsti, prsti, prssssti

struk

šal

miris

jauk

vatra

drvo

sjaj

tišina

diši

diši

diši

di

ši

 

 

Sto godina samoće

Leži na tvom noćnom ormariću
Murakami odmara u Norveškoj šumi
Plahtu danima nisi mijenjala
Krevet je razbacan
U kutu sobe grliš jastuk
I bojiš se vlastitih suza

Kad si imala osam
Htjela si dvije curice i jednog dečka
Svoju slastičarnu negdje na Ozaljskoj
Tamo gdje te tata često vodio na sladoled
I da se udaš za Marka
Jer Marko nikad nije vukao curice za kosu

U srednjoj si upoznala vino i ljubav
Na faksu kritičko razmišljanje i socijalnu pravdu
Njega si upoznala na rođendanu najbolje frendice
Osvojio te svojim mirnim pogledom i jakim rukama
Osjećaj sigurnosti naveo te da se budiš uz miris kave
I da kokice za večer filma na praviš sama

Ali s napuklom donjom usnom
Teško je jesti kokice, sol nagriza
Miris kave se ne osjeti kroz frakturu nosne šupljine
U kutu sobe dok grliš jastuk
Bojiš se vlastitih suza jer on ne voli kad plačeš
Zato čekaš da se zalupe vrata

Da sam ja na tvom mjestu, bježao bi
Bježao bi koliko me noge nose
Ali nisam, i teško da ću ikada biti
Bojim se da nikada zapravo neću znati
Kako izgleda svijet kad ti ljubav pesnicom
Zatvori oba oka

 

 

Anima verde

Noćas zavijam na mjesec

iz čiste dosade

iz čiste zavisti

iz čiste ljubavi

iz čiste požude

iz slobode

iz bijesa

iz laži

istine

strasti

aaaawwwwuuuuuuuu!!!!

Noćas 

po tisućiti put

mijenjam ćud

moje misli izlaze van

kroz pore, kroz znoj 

kao neuhranjeni roj pčela

u potrazi za slatkim nektarom

za onim

što nikada neću naći

Noćas

ću umrijeti u igri sjena

na srebrnom svijetlu

uz komornu glazbu

beskrajne tišine

a ti ćeš mirno spavati

na mekom jastuku

sanjati kišu

jesen

i zeleni čaj

Noćas

po tisućiti put

mijenjam ćud

kao nikada do sada

na krovovima grada

na ulicama svijeta

na pozornici života

na ostatcima sjećanja

postat’ ću ono

što sam oduvijek bio

Noćas

i samo noćas

noćas samo

samo

sam

sa

s………..

 

 

Antić Luka rođen je 1986. u Šibeniku gdje završava osnovnu i srednju školu. U Zagreb dolazi 2008. godine kada upisuje Sociologiju i Informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu. Bavi se socjalnim poduzetništvom, aktivizmom, organizacijom festivala i evenata, izradom instrumenata i putovanjima. Iza sebe ima na desetke samostanih i grupnih poetskh nastupa a trenutno radi na prikupljanju i prebiranju materijala za izdavanje svoje prve zbirke pjesama.

Fotografija: Mikayla Dows