Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

stihovi

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke   Sklonjen u svojem plavom sobičku,  Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj   Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice;   A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice.   Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice.   Preostaje;... Continue Reading →

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

Pod starim krovovima | Magnolija red | Desničar u sobi

Pod starim krovovima   Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →

Moja su sjećanja na djetinjstvo sretna | Jednom kada me ne bude strah

moja su sjećanja na djetinjstvo sretna   gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →

Muza | Krugovi na vodi | Do smrti treba…

Muza   Natakne šarene naočale kao sloj svijesti pretvara klupu u vremeplov drvo u kapelicu prolaznika pognute glave u priču *** Nestane *** Hoće li se znati vratiti treba li joj ostaviti upaljeno svjetlo u maloj sobi na pisaćem stolu... Continue Reading →

Tomislav Augustinčić, 3 pjesme

* * *   Rijeka ne zna što je grijeh, mada jezik lako napravi tu omašku dok je opetovano prevodi i izgovara: moja rijeka, moja rijeka, moja prevelika rijeka. Prostranija od nebesa. Zato baš nemilosrdnija. Gipko i savitljivo   isklizne... Continue Reading →

Monika Herceg, Pjesme

berba   baka ide prva i trkljom dugačkom i vitkom trese stabla leđa bole u dugosatnom skupljanju čučimo pa stojimo pa stojimo pa čučimo ljepljivih prstiju i ne primijetimo kad su runjaci puni ljubičaste kože ljeta odgurani u dio zemljine... Continue Reading →

Antonija Novaković, Četiri pjesme

I Gdje si tilda Gdje je pokrov šume ispod koje spava mladi peruanski lav Iz tvog sna Prevarila si se prevarila si se Neće oni doći za tobom nitko te neće tražiti Tvoje tijelo-pečat ostavlja mutne plave Krugove po cesti... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑