Nepremostivi A ja samo znam Da ću Svaki Put Iznova Stavljati svoj dlan Pokraj tebe Na trosjede Na klupe Na rub stola Na onaj Jedan Nepremostivi stolac Između nas I da će Svaki Put Iznova Ostati otvoren ... Continue Reading →
*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →
Papirnate barke Sklonjen u svojem plavom sobičku, Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →
Cink i čaj Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice; A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice. Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice. Preostaje;... Continue Reading →
Postala si Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →
moanin’ podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →
*** Kada ujutro otvorim oči Prvo umrem. Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →
Pod starim krovovima Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →
moja su sjećanja na djetinjstvo sretna gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →
Muza Natakne šarene naočale kao sloj svijesti pretvara klupu u vremeplov drvo u kapelicu prolaznika pognute glave u priču *** Nestane *** Hoće li se znati vratiti treba li joj ostaviti upaljeno svjetlo u maloj sobi na pisaćem stolu... Continue Reading →
* * * Rijeka ne zna što je grijeh, mada jezik lako napravi tu omašku dok je opetovano prevodi i izgovara: moja rijeka, moja rijeka, moja prevelika rijeka. Prostranija od nebesa. Zato baš nemilosrdnija. Gipko i savitljivo isklizne... Continue Reading →
berba baka ide prva i trkljom dugačkom i vitkom trese stabla leđa bole u dugosatnom skupljanju čučimo pa stojimo pa stojimo pa čučimo ljepljivih prstiju i ne primijetimo kad su runjaci puni ljubičaste kože ljeta odgurani u dio zemljine... Continue Reading →
I Gdje si tilda Gdje je pokrov šume ispod koje spava mladi peruanski lav Iz tvog sna Prevarila si se prevarila si se Neće oni doći za tobom nitko te neće tražiti Tvoje tijelo-pečat ostavlja mutne plave Krugove po cesti... Continue Reading →
I II Pupčana vrpca, pupkovina, pupkov tračak ili pupčanik (lat. funiculus umbilicalis) je krvožilni tračak koji povezuje plod s posteljicom. Tijekom prenatalnog razvoja, pupčana vrpca je fiziološki i genetički dio fetusa (kod čovjeka). Pupčana vena opskrbljuje plod oksigeniranom, hranjivim tvarima bogatom krvlju iz posteljice. Krv iz pupkovine je bogat i dostupan... Continue Reading →
Venecija u snovima Venecija koje nije bilo, koja je blistala kao staklena pikula na podnevnom suncu, koja se u listopadu udaljavala od mojih misli na rijekama kiše i svakim korakom bježala od mene prema ustajalim tragovima starog grimiznog ruža... Continue Reading →
ne-ma.net 