berba
baka ide prva i trkljom
dugačkom i vitkom
trese stabla
leđa bole u dugosatnom skupljanju
čučimo pa stojimo pa stojimo
pa čučimo ljepljivih prstiju
i ne primijetimo
kad su runjaci
puni ljubičaste kože ljeta
odgurani u dio zemljine putanje
prigušen zvukom zrenja
nesvjesni kako
prisutnost crva nepovratno izjeda
rubove rujna
od trenutka pada sve je u iščekivanju vrenja
provrit će u dubokim bačvama
ljubičasta sparina
djetinjstvo i meke kosti kolovoza
provrit će cijeli voćnjak
taj nasukani umor
nadolazeće jeseni
koji miriše
na knedle od šljiva
zmijske smrti
najmlađi brat moje bake
dugo je ležao licem u sijenu
prije nego su pronašli
njegovo mlado truplo
kad su orasi provirili iz zelenih tobalaca
skupio je njihove naborane glave
razbio ih i gole samljeo
nedjeljna gibanica mirisala je
na povratak
predvečer mu u potiljak
spremiše metak
koji ga je povukao prema
središtu zemlje
nad njim su bdjele riđovke
kao strane kompasa
raščetvorivši tako smrt
koja je spavala u njemu
magija
magija je doselila s majkom
i zidovi kuće obrasli su biljnim receptima za
postavljanje obitelji
susjedi su se pretvorili u miševe vješce
kad smo već bili stariji doselio je susjed jozo
njegove mišje uvećane oči
uvijek su nas zloslutno promatrale
iza debelih stakala
na sprovodima je majka znala reći
sve je to jer smo ukleti
ispod naše kuće
podzemne životinje unatrag gmižu
i sumrak nam krivo razapinje sjenu
nekako ukoso
plod
kako bi prekinula prokletstvo
majka je žrtvovala stado ovaca
traktor piliće zečeve
čak je i kukuruz pustila umrijeti
u siječnju se rascvjetala po četvrti puta
kao mlada trešnja
a plod je bio sitnih očiju za dobru sreću
i kose pune hrasta
polusrna polusestra
vještica
osim naznaka koje se pojavljuju
kao pravilno razmještene bore
oko očiju
ništa drugo ne govori o starenju moje majke
svi su pod zemljom
i njene priče godinama su grumen
grumen
grumen
u grob
navečer se pretvara u vješticu
dugo jašući kroz snove susjeda
krade im mladost
još uvijek se očima smije kao dijete
i nesebično voli samo mačke
Monika Herceg studentica je fizike na Sveučilištu u Rijeci. Rođena je 1990. u Sisku, a srednju školu završila je u Petrinji. Trenutno živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljene u časopisima Zarez, Fantom slobode, Riječi, Poezija, Republika, Tema, na portalu Strane, NEMA, u zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopisi 39 i Rukopisi 40 i Trećem programu Hrvatskog radija. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016., prvu nagradu na natječaju humoristično-satiričnog žanra “Stevan Sremac” 2017. i nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. za rukopis Početne koordinate.
Fotografija: Colette Saint Yves
ne-ma.net 