berba

 

baka ide prva i trkljom

dugačkom i vitkom

trese stabla

leđa bole u dugosatnom skupljanju

čučimo pa stojimo pa stojimo

pa čučimo ljepljivih prstiju

i ne primijetimo

kad su runjaci

puni ljubičaste kože ljeta

odgurani u dio zemljine putanje

prigušen zvukom zrenja

nesvjesni kako

prisutnost crva nepovratno izjeda

rubove rujna

 

od trenutka pada sve je u iščekivanju vrenja

 

provrit će u dubokim bačvama

ljubičasta sparina

djetinjstvo i meke kosti kolovoza

provrit će cijeli voćnjak

taj nasukani umor

nadolazeće jeseni

koji miriše

na knedle od šljiva

zmijske smrti

najmlađi brat moje bake

dugo je ležao licem u sijenu

prije nego su pronašli

njegovo mlado truplo

 

kad su orasi provirili iz zelenih tobalaca

skupio je njihove naborane glave

razbio ih i gole samljeo

nedjeljna gibanica mirisala je

na povratak

predvečer mu u potiljak

spremiše metak

koji ga je povukao prema

središtu zemlje

 

nad njim su bdjele riđovke

kao strane kompasa

raščetvorivši tako smrt

koja je spavala u njemu

 

 

magija

 

magija je doselila s majkom

i zidovi kuće obrasli su biljnim receptima za

postavljanje obitelji

 

susjedi su se pretvorili u miševe vješce

kad smo već bili stariji doselio je susjed jozo

njegove mišje uvećane oči

uvijek su nas zloslutno promatrale

iza debelih stakala

na sprovodima je majka znala reći

sve je to jer smo ukleti

ispod naše kuće

podzemne životinje unatrag gmižu

i sumrak nam krivo razapinje sjenu

nekako ukoso

 

 

plod

 

kako bi prekinula prokletstvo

majka je žrtvovala stado ovaca

traktor piliće zečeve

čak je i kukuruz pustila umrijeti

 

u siječnju se rascvjetala po četvrti puta

kao mlada trešnja

a plod je bio sitnih očiju za dobru sreću

i kose pune hrasta

polusrna polusestra

 

 

vještica

 

osim naznaka koje se pojavljuju

kao pravilno razmještene bore

oko očiju

ništa drugo ne govori o starenju moje majke

svi su pod zemljom

i njene priče godinama su grumen

grumen

grumen

u grob

 

navečer se pretvara u vješticu

dugo jašući kroz snove susjeda

 

krade im mladost

još uvijek se očima smije kao dijete

i nesebično voli samo mačke

 

Poslušajte pjesme 

Monika Herceg studentica je fizike na Sveučilištu u Rijeci. Rođena je 1990. u Sisku, a srednju školu završila je u Petrinji. Trenutno živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljene u časopisima Zarez, Fantom slobode, Riječi, Poezija, Republika, Tema, na portalu Strane, NEMA, u zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopisi 39 i Rukopisi 40 i Trećem programu Hrvatskog radija. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016., prvu nagradu na natječaju humoristično-satiričnog žanra “Stevan Sremac” 2017. i nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. za rukopis Početne koordinate.

Fotografija: Colette Saint Yves

 

***Monikinu zbirku pjesama “Početne koordinate” možete osvojiti ovdje. Nagradna igra traje do 10.4.2018. Sretno!

Oglasi