Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

pjesme

Nepremostivi | Kružnice | Uspomene | Ja bih da me se sjetiš | Kintsugi

Nepremostivi   A ja samo znam Da ću  Svaki  Put  Iznova  Stavljati svoj dlan Pokraj tebe Na trosjede Na klupe Na rub stola Na onaj Jedan Nepremostivi stolac Između nas I da će Svaki  Put  Iznova Ostati otvoren    ... Continue Reading →

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke   Sklonjen u svojem plavom sobičku,  Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj   Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice;   A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice.   Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice.   Preostaje;... Continue Reading →

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

Pjesnikinja, ljeti | Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kći da umre na cesti | Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili  da bude drvo na Medvednici | Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer nekoliko mjeseci nakon poroda | Zvijer iz kćerina srca

Pjesnikinja, ljeti   Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu kao dječja kolica puna Venerina sumpora i sjete Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru taj pupak predvečerja pa nahrupe horde vanzemaljaca koji smrde na... Continue Reading →

Pod starim krovovima | Magnolija red | Desničar u sobi

Pod starim krovovima   Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →

Bez veze | Oblikovana oktavom

BEZ VEZE Ćudljiva se narav stvara iskustvima materijal skupljen s više lokacija Sjevernije od toga ne ide - rekli su Ali išla sam..išla bih ponovno Što god da mi tvrde kako ne može Dokazati ću suprotno Jer jarice rogove često... Continue Reading →

Namreškana geometrija |Vježbanje agonije | Pjesma sjena

Namreškana geometrija   Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →

Kazaljke na broju 1 | Škripa prašinom posoljenog praga | Tražilica tražnje traganja

*** Kazaljke na broju 1, kao ne mogu, Čuti upute moga pulsa Kako brže zagrliti Dvanaesticu.   Večeras samo želim zaroniti u rijeku tvojih Bora, Želim ti kapljice prošlosti Izliti iz čaše tako da ne rastem s cvijećem Na kutiji... Continue Reading →

Čovječe pazi da | Pet priča iz davnine | Sivi bicikl

Čovječe pazi da   Ponekad gledam nebo iznad krova svoje kuće I donosi mi samo nemir Jer se pitam Kako je moguće da je to krov svega. I da iznad mene se rasipa samo zrak   Recimo samo uvjetno da... Continue Reading →

Ubila ju južina | Blagdanska | Vodila bih te

Ubila ju južina   Prosinac na aparatima Pere ga neka vrućica Na Dnevniku kažu Ostanite u kućama Jugo odnosi krovove Pa mi nije baš posve logično Al' što ja znam o vjetrovima Osim onima poslije nedjeljnog ručka E tu sam... Continue Reading →

Keramički slon nikad ne gleda ka jugu | Tako je govorio BB | Magoska

Keramički slon nikad ne gleda ka jugu   Hodam po rubu pločnika i razgovaram sa sobom tek periodično Kakva je to tek ludost Djeca mi svakodnevno vise s nogavica, Nasmiješena i velikih glava, malih očiju To je valjda recept za... Continue Reading →

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑