Pjesnikinja, ljeti

 

Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu

kao dječja kolica

puna Venerina sumpora i sjete

Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru

taj pupak predvečerja

pa nahrupe horde

vanzemaljaca koji smrde na pokvarena jaja

I bog

Nečiji vrući rezignirani bog

koji samo zapisuje anegdote

o tome kako krivnju

jer tučemo djecu

jer tučemo pse

jer bacamo tek rođene mačiće

guramo na vrh trepavica maskarom

 

Ugušit ćemo se u otrovnoj staklenci

ako uskoro netko ne smisli kako odrezati dimnjake

Bit će to jednog sparnog ljetnog popodneva

sličnom onom kad sam dobila prve batine

Muhe su jele komade neba glasnije od mlažnjaka

 

Psi ne,ali djeca sve pamte

Pamte kako gledaš poprijeko

Pamte sve dodirne točke

šibe i tijela

Što dublje

Što dublje

u slojeve odjeće

 

Ljeti je najteže

jer se nema gdje

osim u golog sebe

 

 

 

Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kći da umre na cesti

 

Uvijek obrijanih lica

Mirišeći na kadulju i soli

Imaju kuće bijelih fasada

Ponekad kćer, kćer pa sina

Vole ih kao produžetak svoje kičme,

za njih odvajaju

kao Šeherezada

zdravi dio jezika prije spavanja

i često su topliji od majki

 

Jutrom piju kratku kavu

I nikome se ne odaju

Cijeli su šupljina

bez unutarnjih organa

Samo im

viskozan glas kruži u čahuri i pomalja se

kad  u radno vrijeme

gledaju tuđu

ranjenu djecu

i kao vrtlari biljkama

zapovjedaju

umri umri umri

 

 

 

Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili  

da bude drvo na Medvednici

 

Sigurno zamijenivši rozu pidžamu

s krznom nesmotrenog  zeca

koji se netom valjao po jagodama

 

Kad su joj u rebra zarili putanju smrti

sigurno nisu vidjeli

kako je hrabro zijevanjem prekorila

kržljave autoritete

i pospano utonula u tlo

kao proljetnica

 

 

Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer

nekoliko mjeseci nakon poroda

 

Umotala sam njen dah u mekoću

misleći da pomažem

djevojci koja treba postati

Jer ovdje njena majka

guta nule koje

padaju na želudac

teže nego kamenje

Da su htjeli pomoći

Da su samo pomogli

da se nule raspolove

Umjesto govorili

Kako si sretna

Moraš biti sretna

Iako više

ne stanuješ

u sebi

 

 

Zvijer iz kćerina srca

 

S 88 uboda

preselila ju je

trudnu

u gliste:

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli voli me ne voli

 

Monika Herceg

Fotografija: Thomas Hawk

Oglasi