Mateja (Babić) Harapin rođena je 11. travnja 1990. godine u Zagrebu. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u kojoj je 2009. maturirala na odjelu slikarstva. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odsjek Likovna kultura gdje 2012. godine završava preddiplomski studij i stječe zvanje Baccalaurea edukacije Likovne kulture. Upisuje diplomski studij Likovne kulture, smjer slikarstvo u klasi profesora Ante Rašića gdje stvara ciklus slika pod nazivom „Lov“. Diplomirala je u rujnu 2015. i stekla zvanje Magistra edukacije Likovne kulture. Kratak period radi kao učiteljica Likovne kulture, a odmah nakon toga odrađuje pripravnički staž za muzejskog pedagoga u Galeriji Antuna Augustinčića. 2018. polaže stručni ispit za muzejskog pedagoga i zapošljava se kao muzejski pedagog u Muzeju „Staro selo“ u Kumrovcu gdje radi i danas.
Od 2010. godine sudjeluje na skupnim i imala je četiri samostalne izložbe. Sudjeluje na likovnim kolonijama i održava likovne radionice za djecu i odrasle.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić, i Udruge Oton Iveković u Klanjcu.
Od 2010. godine sudjeluje na skupnim i imala je četiri samostalne izložbe. Sudjeluje na likovnim kolonijama i održava likovne radionice za djecu i odrasle.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić, i Udruge Oton Iveković u Klanjcu.
O serijalu ‘Ostani žena’ Mateja kaže: “U pitanju je 14 slika sa zadnje izložbe koju sam imala povodom Međunarodnog dana žena s kolegicom Majom Vukina Bogović. Ideja nam je bila da svaka na svoj način publici predstavi značenje tog Dana. Maja je odlučila slikama aktova predstaviti kako je još i danas golo tijelo mnogima svojevrsni tabu, dok sam ja odlučila predstaviti borbu žena kroz povijest i na neki način ujedno zahvaliti na svim postignućima zbog kojih danas mi žene ostvarujemo mnoga prava. Nažalost, mnoga od njih su samo slovo na papiru pa naša borba još uvijek traje.
Tehnika kojom sam slikala je Kombinirana tehnika ( akril, ugljen, kreda) na rasklopljenoj kartonskoj kutiji. Odabrala sam slikanje na kartonskoj kutiji, banalan predmet koji pokušava prenijeti bitnu poruku, kao što se nekada koristio za brojne natpise i transparente kojima su žene marširale kroz ulice ukazujući za što se bore i čemu teže – imati jednaka prava u političkom, društvenom i ekonomskom svijetu kao i muškarci.”
ne-ma.net 