* * * Rijeka ne zna što je grijeh, mada jezik lako napravi tu omašku dok je opetovano prevodi i izgovara: moja rijeka, moja rijeka, moja prevelika rijeka. Prostranija od nebesa. Zato baš nemilosrdnija. Gipko i savitljivo isklizne... Continue Reading →
berba baka ide prva i trkljom dugačkom i vitkom trese stabla leđa bole u dugosatnom skupljanju čučimo pa stojimo pa stojimo pa čučimo ljepljivih prstiju i ne primijetimo kad su runjaci puni ljubičaste kože ljeta odgurani u dio zemljine... Continue Reading →
Venecija u snovima Venecija koje nije bilo, koja je blistala kao staklena pikula na podnevnom suncu, koja se u listopadu udaljavala od mojih misli na rijekama kiše i svakim korakom bježala od mene prema ustajalim tragovima starog grimiznog ruža... Continue Reading →
Puno života Zaronismo u duboko more uzdaha jer nemoćne bijasmo pred živicom obveza pred kojom morale bismo dagnje jesti pred vratima Nice, Verone ili uz Piranski zaljev te plivati morem brancina i beskraja. Oko nas svi kupaju se u... Continue Reading →
KAKO PJEVAJU PTICE nesigurnošću se dan uvlači u srce rasplesat će buru naginjanjem prema bezdanu izazvat će lom i krik otrgnuti galebu rasplinuti u vječni trak skupljače vremena kao znak kao sliku a trebalo bi kroz prste... Continue Reading →
I ova je za onoga koji si brije da je Bukowski jer ga čita za vreme pauze čeka da se dEsi njegov stupid hustle koji bu pobedil tvornice čeka da bude accepted as a POET nEzna se spominati z... Continue Reading →
posmatranje neke vrste i mi koji stojasmo na kičmi svijeta gledasmo ga svatko sa svoga pršljena u motivima cvijeta sa čeških tanjira za uskršnju juhu i motivima stabla sa drozdovima na kineskoj limenoj kutiji za čaj postójasmo neko vrijeme... Continue Reading →
TUŠIRANJE Bliža je zora no ponoć netko u kupaoni otvara vodu i čeka da se zagrije kapi tuku keramiku a ruke se trljaju o kožu glasno grubo gadljivo ko zna ko tako kasno traži čistoću koju naslućujem voda ne... Continue Reading →
Još jedan andaluzijski pas Mogu da okrivim vrijeme Za nepopunjena mjesta u sebi. Viriš me kroz nebesku ključaonicu. Sjećanja režu oko na pola. Lagano puštaš suzu. Vani pljušti. Biti mrtav Cijeli dan vješam na... Continue Reading →
NEMA OPRAVDANJA Za sve ovo nema opravdanja, Osim ako ne uzmemo Da je bog svjetlomrcavi anđeo smrti Što poput noćnog leptira Leprša nad kolijevkama svijeta Za sve ovo nema objašnjenja, Osim ako nam veoma skoro Ne izrastu medvjeđe kandže,... Continue Reading →
Breskva Tvoje oči Michael Shannon ne znam budeš li me zagrlila ili hladnokrvno upucala došli smo toliko daleko bit ću deka tvome tijelu kao zemlja koštici breskve kad sazriješ zaleti se u nebo i upij sunce propadni u tišinu... Continue Reading →
Vatra jasnog pripadanja Što bi bilo kad bi bio iskupljenje mojih snova a ne zbilje razmišljam tipično ženski teritorij neprohodan pozerima bez iskustva za izborane misli ne postoji kozmetička krema htjela bih da se možeš zanijeti kao i... Continue Reading →
Pola sata tristo kuna Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove Opće spisateljske i ljudske promašenosti (O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom) I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi Uspravnom (odakle odjednom to?) Smanjuje se broj bonova za piće... Continue Reading →
Dječak-muškarac je živio u maminom potkrovlju već 25 godina pod istim krovom i nije se imao namjeru uskoro micati iz te kuće. Za vrijeme punoga mjeseca sjedio je pokraj prozora i promatrao nebo; jeo je krem juhe, ali ne i... Continue Reading →
Terapija supatnici je ružnija riječ od patetike, i rjeđa, kao na vrhu planine i iako su obje bremenite (patetika čak na refule i bezočno laže) - treba je koristiti češće u kontekstu veselja pročistit će ju vječna mijena i vrijeme... Continue Reading →
ne-ma.net 