KAKO PJEVAJU PTICE
nesigurnošću se dan uvlači u srce
rasplesat će buru
naginjanjem prema bezdanu
izazvat će lom
i krik otrgnuti galebu
rasplinuti u vječni trak
skupljače vremena
kao znak
kao sliku
a trebalo bi kroz prste pustiti nadanja
kada sve utihne
i slušati samo ptice kako pjevaju
BLISKOST
u trenutku pomislim
kako se bliskost jedva vidljiva
proteže kao rascvala grana
pobrkala sam dane mjesece i godine
između dva otkucaja srca
i dalje me određuju sudbine napuštenih mjesta
ponekad ugledam uz obalu rijeke
razigrani vjetar kako grli ptice
dok nestaju u šipražju
U OVOM TRENUTKU
u ovom trenutku jutro je daleko
okomito i vodoravno
spava u mreži s ribama
pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž
mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti
u neprolaznom snu vrijeme se ne miče
kuća ne otvara vrata
u snu sve se jednim smjerom događa
kako ću opterećena nastaviti
sve se udaljava
most i rijeka mjesec u dubinama
na leđima ostaje težina trenutka
raspoređena strpljivošću podanika
navezana laž
razmišljam što bi se dogodilo
kada bi sjeme koje mi na dlanu počiva
proklijalo blagoslovom jutra
Irena Grubišić-Čabo (Blajić) rođena je u Sinju 1964. godine. Srednju kemijsku školu završila je u Zagrebu, a živi i radi u Kaštel Lukšiću. Članica je Ogranka Matice hrvatske u Sinju i članica uredništva izdavačkog programa Zavičajne udruge Mladenci-Gaz kod Trilja. Objavila je tri zbirke poezije (‘Bogata oproštajima’, 2000., ‘Otrgnuta tišina’, 2008. i ‘Nemiri’, 2012.) te zbirku kratkih priča i novela ‘Pješčani krugovi’, 2006. Njeni su radovi objavljeni u raznim časopisima, novinama i zbornicima.
Fotografija: Aftab Uzzaman