KAKO PJEVAJU PTICE

 

nesigurnošću se dan uvlači u srce

rasplesat će buru

naginjanjem prema bezdanu

izazvat će lom

i krik otrgnuti galebu

 

rasplinuti u vječni trak

skupljače vremena

kao znak

kao sliku

 

a trebalo bi kroz prste pustiti nadanja

kada sve utihne

i slušati samo ptice kako pjevaju

 

BLISKOST

 

u trenutku pomislim

kako se bliskost jedva vidljiva

proteže kao rascvala grana

 

pobrkala sam dane mjesece i godine

između dva otkucaja srca

 

i dalje me određuju sudbine napuštenih mjesta

 

ponekad ugledam uz obalu rijeke

razigrani vjetar kako grli ptice

dok nestaju u šipražju

 

 

U OVOM TRENUTKU

 

u ovom trenutku jutro je daleko

okomito i vodoravno

spava u mreži s ribama

pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž

mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti

 

u neprolaznom snu vrijeme se ne miče

kuća ne otvara vrata

u snu sve se jednim smjerom događa

kako ću opterećena nastaviti

 

sve se udaljava

most i rijeka mjesec  u dubinama

na leđima ostaje težina trenutka

raspoređena strpljivošću podanika

navezana laž

 

razmišljam što bi se dogodilo

kada bi sjeme koje mi na dlanu počiva

proklijalo blagoslovom jutra

 

Irena Grubišić-Čabo (Blajić)  rođena je u Sinju 1964. godine. Srednju  kemijsku školu završila je u Zagrebu, a živi i radi u Kaštel Lukšiću. Članica je Ogranka Matice hrvatske u Sinju i članica uredništva izdavačkog programa Zavičajne udruge Mladenci-Gaz kod Trilja. Objavila je tri zbirke poezije (‘Bogata oproštajima’, 2000., ‘Otrgnuta tišina’, 2008. i ‘Nemiri’,  2012.) te zbirku kratkih priča i novela ‘Pješčani krugovi’, 2006. Njeni su radovi objavljeni u raznim časopisima, novinama i zbornicima.

Fotografija: Aftab Uzzaman

Oglasi