NEMA OPRAVDANJA

 

Za sve ovo nema opravdanja,
Osim ako ne uzmemo
Da je bog svjetlomrcavi anđeo smrti
Što poput noćnog leptira
Leprša nad kolijevkama svijeta

Za sve ovo nema objašnjenja,
Osim ako nam veoma skoro
Ne izrastu medvjeđe kandže,
Lavlji zubi i sedam glava,
Te Knjigu Otkrivenja shvatimo
Kao biografiju nas samih
Dok Zemlja puca na dvoje
I krv kapa iz neba.

Sve ovo nema ni tračka smisla,
Osim ako sudbina nije
Igraća kocka izjedena crvima
Koja se kotrlja preko noćnog neba,
Dok jecajući u snu
Zubima razdiremo svoje usplamtjele snove.

Za sve ovo nema opravdanja.

*Poslušajte pjesmu

 

RUŽNA IDILA

 

Samotna večer                                                uz rub oceana.

Bijeli valići se ljeskaju            na tamnoj pozadini sutona

Poput                                                         nasumične statike     

Na zaboravljenom                                        TV prijemniku.

 

Nebo gori                                              ružičastim požarom.

Miris smolaste borovine          poput bezbrižnog morfija.

Povjetarac donosi                                 razglednicu od soli.

Cijeli ovaj prizor,                                   sva dirljiva raskoš,

Prelijevanje najbogatijeg                       slikarskog platna

Ne vrijedi ništa više                            od prljave krpetine

Skorene od blata,                               isječene na dronjke,

Jer ti si daleko,                                          nisi pokraj mene

Da nešto od ovog                                    podijelim s tobom

I tako u ovaj                                             već umorni svijet

Upišem nov smisao,             značenje vrijedno izricanja.

*Poslušajte pjesmu

 

ŠUMA POD VALOVIMA

 

Pod morskim valovima           postoji cijela jedna šuma,

I ta drevna šuma                                           leluja, leluja…

Njeno granje stremi uvis,                  protivno gravitaciji,

A prozirne voćke                           s tih bajkovitih stabala

Padaju samo uvis –                svjetlucavi mjehurići zraka.

 

Na podvodnim tratinama                           umjesto konja

Kroz drvorede galopiraju                       razigrane girice.

Polipi i člankonošci                       podvodni su birokrati:

Sisaju, srču,                                             rezuckaju i glođu,

Dok puževi su                                  prave pjesničke duše –

Zatvore se u svoju                                       skučenu izbicu, 

Te danima sanjare,                                  sanjare i lelujaju

Nošeni plimom i osekom,            odustali, samodostatni.

 

Tek tu i tamo                                      padne mračna sjena

Na te idilične                                          šume i travnjake –

Obris kakve lađe                  što klizi nebom poput noža,

Kao podsjetnik                                          na pravo jačega,

Na prešutnu tiraniju                              ljudskog kopileta.

*Poslušajte pjesmu

 

Boris Kvaternik rođen je u 1987. Zagrebu. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivač je neprofitne umjetničke udruge Art Lab.

Objavljivan je u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express, The Split Mind, Universitas, u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, “Petrinjske staze”, “Zborniku IV. gornjogradskog književnog festivala”, u “Antologiji Jutra poezije” i u Sferakonovoj zbirci naučne fantastike „SFumato“.

Fotografija: Robbin Gheesling