Još jedan andaluzijski pas

 

Mogu da  okrivim vrijeme

Za nepopunjena mjesta u sebi.

 

Viriš me kroz nebesku ključaonicu.

Sjećanja režu oko na pola.

Lagano puštaš suzu.

 

Vani pljušti.

 

 

Biti mrtav

 

Cijeli dan vješam na štrik tvoju odjeću

Radne kombinezone, traktate o mladosti

Prljave čarape s igrališta, slagalice i kockice

Zeleno lizalo, četkice za zube

i još par sitnica koje su ostale

poslije posljednjeg  poslovnog puta.

 

Ponekad pogledam u nebo

I vidim kako visiš na oblacima.

Kažeš da si mrtav

A ja baš danas

ne razumijem šta znači biti mrtav.

 

Ulazim u kuću i tebe nema.

 

 

Čitamo posljednjeg demona

 

Čime zamjeniti djevojčicin žuti kaput.

A da se sunce smjesti između prstiju.

Slikovnice su pune šarenila.

 

Borimo se protiv slovoždera

Velikih, malih, obrubljenih, ukošenih.

Majka i ja u velikoj  rupi.

Na šahovnici.

 

S mačevima ispred kuće.

Čitamo posljednjeg demona.

 

 

Emina Đelilović rođena je 1989. u Travniku. Živi u Vitezu. Magistrirala je  b/h/s jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici, na temu književne logorologije. Autorica je zbirke poezije “Ovaj put bez historije” (2016), dobitnica nagrade Mak Dizdar, nagrade Oslobođenja za kratku priču, nagrade Festivala dječije književnosti za najljepšu bajku. Objavljivala u Životu, Metamorfozi, Rukopisima 40…                                                                                                                     

Kontakt: eminadjelilovic@gmail.com

Fotografija: John Lodder