Ubila ju južina

 

Prosinac na aparatima
Pere ga neka vrućica
Na Dnevniku kažu
Ostanite u kućama
Jugo odnosi krovove
Pa mi nije baš posve logično
Al’ što ja znam o vjetrovima
Osim onima poslije nedjeljnog ručka
E tu sam ekspertkinja
Ili neka druga
Nepostojeća izvedenica
Dobrano mi se manta
Od bušilice susjeda
S bliskog mi kata
I nisam sigurna
Grmi li to vani
Ili se srušio tramvaj
Linije sedamnajst, smjera Prečko
Već vidim epitaf
Ubila ju južina.

 

 

Blagdanska

 

cvijeće ovo nije moje, nije
ni lampa, čije su ovo stvari,
čiji glasovi pune akustiku
ovog prostora, zašto se plafon
spušta, gdje su prozori, koji
je arhitekt ovo gradio, kad je
kraj radnog vremena, kako
je već noć, maloprije je svitalo,
ne boli me glava, ne trebam
aspirin, gdje su snovi, gdje su
odgovori, vrati mi ključ, ne radi
brava, neću tvoj broj, nemoj me
zvati, ne zanima me prognoza,
želim van iz ovog pakla, ne
zanima me drvce, lampice ne
rade, boli me briga, gdje je rum,
ne mogu, ne mogu ja ovo trijezna

 

 

Vodila bih te

 

Vodila bih te
na vožnju bucmastim oblakom
uzduž i poprijeko
blještavog neba nedjeljom.

 

 

Marija Bagarić rođena je 1995. u Koprivnici. Trenutno boravi u Zagrebu gdje studira Farmaciju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. 2016. godine sudjeluje u   edukacijsko-volonterskom projektu K-zone, Operi seksizam, nakon čega počinje volontirati u udruzi K-zona kao novinarka na portalu Voxfeminae. U ljeto 2017. pokreće blog pod nazivom  Razum na popustu (malo rabljen) na kojem objavljuje svoju poeziju. Kontakt: marija.bagaric4@gmail.com

Fotografija: Spencer Tweedy

Oglasi