Cink i čaj

 

Sve je tempirano

I kuca po naredbi

Glavne žile kucavice;

 

A ja skrivam svoje bilo

Ispod debele košulje

Poput sitne kukavice.

 

Prolazi vrijeme

Bez pogleda na sat.

Kucam žličicom po rubu šalice.

 

Preostaje; i bit će

Sve manje i manje

Razonode i dokolice.

 

Nestaje vrijeme

Velikih sentimenta

I crvenih rečenica.

Kucam odrješite sekunde

U toploj vodi crne šalice.

Ljubim, dok voda ne postane čaj.

Ljubim jer znam

Da kraj leti nad truplom

Izmorenog čuvstva.

 

Topi se moje ljudstvo

U očajnoj tekućini.

 

Tupim na neuzvraćene uzdahe,

Poljupce i nadanja. Blijedim. Savijam se i lomim.

Poslagani su kolačići muke na stolu.

Plahom rukom i naučenom kretnjom;

Dodajem cink u čaj.

 

 

Neka dođe što mora

 

Dementno zatvaram;

 

više učinim na pola

nego što dokrajčim.

 

Ostavljam četvrtine i polovne odluke

kao svoje krušne mrvice –

zaboravljam i iznova se prisjećam

zašto sebi pariram i

izokrenuto radim.

 

Nijedna vrata zatvorio nisam

i prozore držim odškrinute.

 

Postavljam stol za dvoje,

uredan je drugi dio postelje.

Gluhe glave na raskrižju

propuha, postajem tup

 

na neljubav.

 

Na stolu za dvoje

čekam prehlađen;

neka dođe što mora

 

na sve moje objede i kave.

 

 

Angelo Timko rođen je 1993. godine u Zagrebu gradu, u kojem i dalje živi. Srednju, jezičnu gimnaziju je isto završio u rodnom gradu te upisuje studij fonetike i talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon 3. semestra ipak mijenja svoj odabir te se prebacuje na Zdravstveno veleučilište u Zagrebu na kojem je završio trogodišnji studij fizioterapije u prosincu, 2018. godine. Trenutno traži staž pripravnika, a u međuvremenu radi van struke. Pisanjem se bavi od svoje 14.godine, ali intenzivnije i ozbiljnije od svoje 24. godine, kada počinje objavljivati radove na vlastitom blogu. Uz pisanje, u slobodno vrijeme voli čitati knjige, odlaziti u kazalište, kina te se amaterski bavi glazbom, pjevanjem u dva akademska zbora.

Fotografija: Josh Graciano