Cink i čaj
Sve je tempirano
I kuca po naredbi
Glavne žile kucavice;
A ja skrivam svoje bilo
Ispod debele košulje
Poput sitne kukavice.
Prolazi vrijeme
Bez pogleda na sat.
Kucam žličicom po rubu šalice.
Preostaje; i bit će
Sve manje i manje
Razonode i dokolice.
Nestaje vrijeme
Velikih sentimenta
I crvenih rečenica.
Kucam odrješite sekunde
U toploj vodi crne šalice.
Ljubim, dok voda ne postane čaj.
Ljubim jer znam
Da kraj leti nad truplom
Izmorenog čuvstva.
Topi se moje ljudstvo
U očajnoj tekućini.
Tupim na neuzvraćene uzdahe,
Poljupce i nadanja. Blijedim. Savijam se i lomim.
Poslagani su kolačići muke na stolu.
Plahom rukom i naučenom kretnjom;
Dodajem cink u čaj.
Neka dođe što mora
Dementno zatvaram;
više učinim na pola
nego što dokrajčim.
Ostavljam četvrtine i polovne odluke
kao svoje krušne mrvice –
zaboravljam i iznova se prisjećam
zašto sebi pariram i
izokrenuto radim.
Nijedna vrata zatvorio nisam
i prozore držim odškrinute.
Postavljam stol za dvoje,
uredan je drugi dio postelje.
Gluhe glave na raskrižju
propuha, postajem tup
na neljubav.
Na stolu za dvoje
čekam prehlađen;
neka dođe što mora
na sve moje objede i kave.
Angelo Timko rođen je 1993. godine u Zagrebu gradu, u kojem i dalje živi. Srednju, jezičnu gimnaziju je isto završio u rodnom gradu te upisuje studij fonetike i talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon 3. semestra ipak mijenja svoj odabir te se prebacuje na Zdravstveno veleučilište u Zagrebu na kojem je završio trogodišnji studij fizioterapije u prosincu, 2018. godine. Trenutno traži staž pripravnika, a u međuvremenu radi van struke. Pisanjem se bavi od svoje 14.godine, ali intenzivnije i ozbiljnije od svoje 24. godine, kada počinje objavljivati radove na vlastitom blogu. Uz pisanje, u slobodno vrijeme voli čitati knjige, odlaziti u kazalište, kina te se amaterski bavi glazbom, pjevanjem u dva akademska zbora.
Fotografija: Josh Graciano