I

II

Pupčana vrpca, pupkovina, pupkov tračak ili pupčanik (lat. funiculus umbilicalis) je krvožilni tračak koji povezuje plod s posteljicom. Tijekom prenatalnog razvoja, pupčana vrpca je fiziološki i genetički dio fetusa (kod čovjeka). Pupčana vena opskrbljuje plod oksigeniranom, hranjivim tvarima bogatom krvlju iz posteljice.

Krv iz pupkovine je bogat i dostupan izvor primitivnih, nediferenciranih matičnih stanica. Ove stanice se koriste za liječenje različitih hematoloških bolesti, kao što su leukemija i limfom. Moderne žene zamrzavaju posteljicu (mama kaže). – dvostruko poravnanje

Antipsiha

I antikulturom protiv preseravanja

I mačke mijauču i psi laju

Drugi zvukovi se ne učitavaju

Na tačskrinu i ne mogu se zapisati u kodovima

Funiculus umbilicalis

moj je jezik tvoj ali ne misliš kao ja

i ne želiš mačkama dati pravo glasa;

kao da se njih ništa ne pita

a mijauču od pamtivijeka

možda je mama kriva (tužno kriva)

ali nije znala bolje

Kvaternikov trg

Ove stanice ima samo u jednom smjeru, zato od nje počinjem

Čovjek s vrećicama na nogama

Pita me smeta li mi ako sjedi do mene

Uvrijeđena sam pitanjem i želim ga ošamariti iz samilosti

Tek toliko da vidi da iza lažnog humanitarnog rada

I dalje ima prgavaca koji ga neće žaliti

Koji neće trkeljati o majci terezi

Ni poslati ga bogu po pomoć

I pogačar kaže da on neće pomoći.

I on to zna.

Nisam tu da te žalim i ne zanima me

Kako ti je Tito spremio roditelje u rumunjsku, bugarsku, nikad ne znam razliku

Želiš ispričati svoju priču, kažeš,

Želiš dokazati da sve ovo radiš sa svrhom

Nosim te na rukama

Milujem tvoje bore

I vodim te kući

Ruke su ti čađave i genitalije su ti prekrivene

Sportskim novostima, 5.4.2017.

Pjaci pukao prednji križni ligament

Oporavak: 7 mjeseci

Ulazimo u moj stan i ti se prekrižiš

(nisam znala da znaš, ali trebala sam pretpostaviti

zbog cijele priče s Titom)

Lakše ti je kad vidiš kako živim

Iako nemam veze s partijom

I iako ni ne znam da živim u kapitalizmu

Moj je život jadniji od tvog

Možda bih ga trebala pretvoriti u muzej za neutješne –

Kao i svoju poeziju

Matea Magdić rođena je 1997. u Ogulinu. Trenutno studira kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se još više približava svom temeljnom polju interesa: poeziji. Mrzi čitati i pisati vlastite biografije (uvijek se nekako čini da nemaš dovoljno postignuća kad sve staviš na papir). Kontakt: matea.magdic@hotmail.com

Fotografija: Amii & David