Venecija u snovima Venecija koje nije bilo, koja je blistala kao staklena pikula na podnevnom suncu, koja se u listopadu udaljavala od mojih misli na rijekama kiše i svakim korakom bježala od mene prema ustajalim tragovima starog grimiznog ruža... Continue Reading →
(Irena Matijašević, Kao kiša, Hena com, Zagreb, 2017.) Priča o emocijama i načinima njihova prosuđivanja, emocionalnim sukobima, strastima, željama i htijenjima kao temeljima našega viđenja stvarnosti te nužnosti iznalaženja modela za propitivanje, liječenje i modificiranje struktura složenog emocionalnog svijeta započinje... Continue Reading →
“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav... Continue Reading →
Osamdesetih godina filmovi su se prikazivali na televiziji u osam sati uvečer, odmah nakon Dnevnika. Tada u gornjem desnom kutu nije stajao krug s dobnim ograničenjem za djecu i mlade kao danas. Da se razumijemo, nije to loša praksa, ipak... Continue Reading →
KAKO PJEVAJU PTICE nesigurnošću se dan uvlači u srce rasplesat će buru naginjanjem prema bezdanu izazvat će lom i krik otrgnuti galebu rasplinuti u vječni trak skupljače vremena kao znak kao sliku a trebalo bi kroz prste... Continue Reading →
Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →
I ova je za onoga koji si brije da je Bukowski jer ga čita za vreme pauze čeka da se dEsi njegov stupid hustle koji bu pobedil tvornice čeka da bude accepted as a POET nEzna se spominati z... Continue Reading →
Još jedan andaluzijski pas Mogu da okrivim vrijeme Za nepopunjena mjesta u sebi. Viriš me kroz nebesku ključaonicu. Sjećanja režu oko na pola. Lagano puštaš suzu. Vani pljušti. Biti mrtav Cijeli dan vješam na... Continue Reading →
Da bismo uopće došli do problema koji se naslovom sugerira potrebno je prije svega definirati poeziju. Iako je svaka teorijska škola imala drugačije poglede na to šta poezija jeste (ponekad i na to šta bi trebala biti), dvije grupe definicija... Continue Reading →
Vatra jasnog pripadanja Što bi bilo kad bi bio iskupljenje mojih snova a ne zbilje razmišljam tipično ženski teritorij neprohodan pozerima bez iskustva za izborane misli ne postoji kozmetička krema htjela bih da se možeš zanijeti kao i... Continue Reading →
- Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? - upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. -To ti je muško, reko mi Igor da oni to zovu trandža - odgovara Nikola nadglasavajući trešteću pop... Continue Reading →
Pola sata tristo kuna Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove Opće spisateljske i ljudske promašenosti (O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom) I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi Uspravnom (odakle odjednom to?) Smanjuje se broj bonova za piće... Continue Reading →
„Kako biste se opisali jednom riječju?“ „Sretna!“, bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućega poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla opisati jednom riječju. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti... Continue Reading →
Postoje životi koji bi, da su se dogodili, bili prava čuda. Međutim, nesreća nije u tome što se nisu dogodili, već u tome što su ljudi koji bi trebali da ih žive, živeli i bez njih. Jedna od takvih je... Continue Reading →
ideja je došla spontano ili možda iz potrebe; bilo kako bilo napravio sam još jednu kavu zapalio cigaretu i počeo sastavljati plan za zdraviji život. toliko o ideji toliko o meni toliko o ovoj situaciji. jebi se. Gašpar Fotografija: https://www.see.me/profile/mdujava77/post/3627786?tab=image
ne-ma.net 