Povijest

 

plavo šarena obala plus šareno zelena sastojina

dala je nekoliko individualnih imena

vrijednih spomena

nađe se dobar jednoznamenkasti broj

 

kronika prošlosti je pišurija što se prolijeva 

tek kod jačeg sunca

republiku pametnjakovića i nitkova na sreću

ta najveća zvijezda rijetko obilazi

 

možda ignorancija ždere revoluciju 

zbog čvrsto stegnutih lisica

na zglobovima i ustima

a možda smo samo pičke

 

 

Herbarij

 

u razočaravajućem herbariju povijesti

našao sam jedno mjesto taman za sebe

oko sredine debele izgužvane knjige zjape dvije prazne strane

baš toliko koliko mi treba

 

pred kraj života tamo ću položiti svoje tijelo

zaklopiti vjekovima staru smeđu knjigu

baciti dvije tri cigle da me stisnu

i ostati vječno sačuvan

 

isprešat ću se i pohraniti zauvijek

ležat ću ponosno širok kao list palme

ili razgranat kao phillyrea latifolia 

 

ne želim biti malen kao djetelina po kojoj pišaju i gaze

ili kao degenia velebitica iako je volim zato što je naša

želim biti velika mrtva biljka, kojoj se svi klanjaju i dive

 

Pandemija

 

pandemija drskosti i besmislica 

nikad nije ni stala

dvoličnošću nam pune lubanje

a mi sve to slasno gutamo

kako je ukusan zalogaj nepristojnosti

jedini zalogaj za koji znamo

 

”nekad je bilo bolje”

sve više sam siguran da cijeli život

ne slušam samo praznu frazu

gore nije moglo biti

barem se nismo međusobno klali

 

 

Ivan Bardić rođen je u Koprivnici 1996. godine. Trenutno studira Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Naslovna fotografija: Amy Paterson