Povijest
plavo šarena obala plus šareno zelena sastojina
dala je nekoliko individualnih imena
vrijednih spomena
nađe se dobar jednoznamenkasti broj
kronika prošlosti je pišurija što se prolijeva
tek kod jačeg sunca
republiku pametnjakovića i nitkova na sreću
ta najveća zvijezda rijetko obilazi
možda ignorancija ždere revoluciju
zbog čvrsto stegnutih lisica
na zglobovima i ustima
a možda smo samo pičke
Herbarij
u razočaravajućem herbariju povijesti
našao sam jedno mjesto taman za sebe
oko sredine debele izgužvane knjige zjape dvije prazne strane
baš toliko koliko mi treba
pred kraj života tamo ću položiti svoje tijelo
zaklopiti vjekovima staru smeđu knjigu
baciti dvije tri cigle da me stisnu
i ostati vječno sačuvan
isprešat ću se i pohraniti zauvijek
ležat ću ponosno širok kao list palme
ili razgranat kao phillyrea latifolia
ne želim biti malen kao djetelina po kojoj pišaju i gaze
ili kao degenia velebitica iako je volim zato što je naša
želim biti velika mrtva biljka, kojoj se svi klanjaju i dive
Pandemija
pandemija drskosti i besmislica
nikad nije ni stala
dvoličnošću nam pune lubanje
a mi sve to slasno gutamo
kako je ukusan zalogaj nepristojnosti
jedini zalogaj za koji znamo
”nekad je bilo bolje”
sve više sam siguran da cijeli život
ne slušam samo praznu frazu
gore nije moglo biti
barem se nismo međusobno klali
Ivan Bardić rođen je u Koprivnici 1996. godine. Trenutno studira Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Naslovna fotografija: Amy Paterson