Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Poezija

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

šećer i mlijeko

dani su zgušnjeni vagoni. jedino što mi preostaje je da se zasmijem. već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti, ali ne i strogu opomenu iz djetinjstva da se cvijet maka nikada ne bere. sentiment kupovine šećera... Continue Reading →

(Odskočila si prugom zglobovima zavitlana )

Odskočila si prugom zglobovima zavitlana na stanicu jednog djetinjeg sna. Na putu prema Kindergartenu čizmice su zakolutale valove svih lokvica. Ptičice se kupaju, kaže mama snažna nit. Žice su pune leta, kaže se Umlaut, čujes kišu i glas istovremeno, to... Continue Reading →

Buranija

Dvadeset, Dvadeset i dan. Pitaš se kako ovo uopšte ide Dok ti uz kičmu kopčaju bijelu dugmad. Hoće li biti kao u filmovima, Onako veliko i važno? Ali mi nismo u filmu, Mi smo u Bosni.   Ti sada misliš... Continue Reading →

(ima neke nostalgije)

ima neke nostalgije u ovim zimskim jutrima kada mi se u misli ušulja neka pjesma iz osamdesetih pa je ne mogu nikako izbaciti iz glave, pa mi zebu jagodice prstiju dok polako hodam uz djecu na putu do škole. mogao... Continue Reading →

u džepu kaputa

tamo dole se zove dom. kod koša gde neko vikne "auto" i dohvate loptu i sačekaju da prođe, a onda odmah za njim nastave igru i čuje se "alo bre 'de si poš'o" i "vraćaj se 'vamo"   ulični psi,... Continue Reading →

Dječja

Zašto jeste sve što jeste, a nije rađe da nije   zapitao se dječak zagledan u bijelo i prazno tkano na oknu stisnuta oka   i nosom pritom trljao prozorsko staklo miris kiše i packe mrtvih muha   A zašto... Continue Reading →

Ti koja se danas rađaš

... molim te, izvuci se iz sjenke predaka, iskorači iz hladovine njihovih strahova i očekivanja. Zahvali se na brigama, na svakoj žrtvi, kapljici znoja i krvi koju izgubiše za tvoje dobro. Na svakome snu iz kojeg si ih plačem budila.... Continue Reading →

Djetinjstvo (Majci)

Miris toplog dlana U ritmu Slowfoxa, Utišava bujice, grmljavinom isplovljene, Na križ.   Ti nisi svojim glasom bojala prozore Svjetova podvojenih ličnosti, Koji su mi zaklanjali sunce svojim Plamtećim jezicima.   Nisi osluškivala valcere u mom vratu.   Bila si... Continue Reading →

Odlazak

Tijelo se privikava na hrapavost kamenčića utkanih u tjeme Rukama gledamo oblake Ptica-zmaj  Astronaut. Putna torba Poželio sam ti reći ponesi ih odavde tamo gdje me nema il’ me neće biti. Ne pretjeruj sa mnom u tom koferu što ga... Continue Reading →

Djetinjstvo

Jednom nebo bilo je tirkizno, horizont je disao U ritmu osmijeha iza zadihanih lovica, okusa lizalica Dugih štapova i zmajeva od papira na kojima žuto Bijaše vatra i bijaše let bez vjetrova I trenutci u satovima nisu otkucavani urlicima I... Continue Reading →

Pjesnikinja, ljeti | Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kći da umre na cesti | Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili  da bude drvo na Medvednici | Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer nekoliko mjeseci nakon poroda | Zvijer iz kćerina srca

Pjesnikinja, ljeti   Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu kao dječja kolica puna Venerina sumpora i sjete Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru taj pupak predvečerja pa nahrupe horde vanzemaljaca koji smrde na... Continue Reading →

Pod starim krovovima | Magnolija red | Desničar u sobi

Pod starim krovovima   Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →

Bez veze | Oblikovana oktavom

BEZ VEZE Ćudljiva se narav stvara iskustvima materijal skupljen s više lokacija Sjevernije od toga ne ide - rekli su Ali išla sam..išla bih ponovno Što god da mi tvrde kako ne može Dokazati ću suprotno Jer jarice rogove često... Continue Reading →

Namreškana geometrija |Vježbanje agonije | Pjesma sjena

Namreškana geometrija   Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑