Zašto jeste

sve što jeste, a nije

rađe

da nije

 

zapitao se dječak

zagledan u bijelo i prazno

tkano

na oknu stisnuta oka

 

i nosom pritom

trljao

prozorsko staklo

miris kiše

i packe mrtvih muha

 

A zašto nije

nekako drugačije, a ne tako

da jest

 

A zašto nije …

 

al’ tako

da niti nije

da nije

 

nego tako

da niti nije da nije

niti

da jest

 

Odgovor

bje nedohvat

 

Naćulih oči

 

Taj zamišljaj

ta bijela šutnja šumjela je

svoj

bijeli bjelodanac:

 

Takvoća je

kakvoća svijeta – takva

kakva jest

 

Šarena vijest

 

Tako je

kako je

poletjet ću

zalijepit ću se, svoj rep

poljubit ću

 

i ostat ću

ono što sam bila, mala

šumska

vila

 

Misao se polomila

u vlasulji

razularenog hrasta

tamo

kraj ljuljački u parku

 

Zrinko Šimunić