dani su zgušnjeni vagoni.

jedino što mi preostaje je da se zasmijem.

već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti,

ali ne i strogu opomenu iz djetinjstva

da se cvijet maka nikada ne bere.

sentiment kupovine šećera je prekinut,

čim je postalo nemoguće pronaći pakiranje na kojem piše ‘sladorana županja’.

na mlijeko nisam gledala emotivno,

uzela bih ono na popustu ili koje god mi se učinilo dobrim,

mada sam odrasla nasuprot mljekare.

moja ulica je sitnim slovima naznačena

na pojedinim mliječnim proizvodima.

(šalje li itko ikada razglednice tamo?)

moglo bi se reći da mi je u životu teklo ušećereno mlijeko.

 

Paula Ćaćić

Oglasi