život veličine oblaka

 

oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga

čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje

znali bismo zaprljati grad čokoladom

još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova

koji jure kroz živote koje ne živimo. zar kokice veličine

oblaka moraju baš svaki put glumiti zračne jastuke?

zadivljuju me kolibrići koji se odriču behara upalog u mlijeko

na način da je dobro sve dok ne koče ispred tvojih slijepih pjega.

ne lomi se, moj nerazumno divni djeliću holograma.

 

 

 

Dok ozdravljamo povijest kao povijest bolesti

 

nedjelja se ponaša kao ekosustav odsutnosti

dok polijevam varikinu po emocijama

bez boje, okusa i mirisa.

navukla sam se na francuski novi val i

nepostojanje iz kojega bih voljela da me voziš sporo

kao da ti se ne živi u toliko bjeline među nama

pa ću od svojih misli načiniti ljestve

kojima ću se popeti u šalicu tvog čaja.

zaboravit ću da bih se trebala utopiti

i tako ti spasiti život.

 

 

ne pomjeramo stvari, nama stvari ispadaju iz ruku

 

bila jednom priča u pjesminoj priči

ti iz sebičnih razloga voliš globalno zatopljenje

naša djeca će sušiti košulje na kiši.

 

na kojoj temperaturi mrzne ljubav?

kao da sam u sibiru kad zatvoriš

vrata između nas

kao bocu bolesne poezije

stavljam naočale na prozore

koji promatraju venske bolesti grana

iz kojih istječemo

pitat ću google kako mi se kosa osjeća

u dane kad ne zna što bi sa mnom

znala sam da ćemo u isti tren

pomisliti na kineski kalendar

ovo je samo malo stvarnija stvarnost

 

 

Nula

 

jesam li uzalud puna teksta?

rupčićem za brisanje suza,

nedovoljno tuđim, obrisala sam

cipele. crvena bezbojnosti, boliš mi

oči. blijediti je tužno. pojedi mi sjenu,

mrzovoljo i sjeto, operi tišinu

prašnjavu od leptira čije te gusjenice

noću u trbuhu sprječavaju da misliš

na mene. ispij totalni san iz mene,

stoput ohlađen. oduzmi ga od atomske

bombe. zbroji sa šutnjom

punom slatkorječivih riba.

pustila sam kosu da živi zasebni život

u slučaju da ovo nije plastična noć.

 

 

 

Fotografija: Richard Corfield