Iako smo još u 2018. 'usporili' i prebacili se u dvomjesečni ritam, 2019. nismo osjetili negativne posljedice. Naprotiv, posjećenost stranice polako, ali kontinuirano nastavlja rasti. U studenome smo proslavili pet rođendan i razveselili petoro čitatelja radovima 'naših' autora - ovom... Continue Reading →
Pasji je ovo život. Nenavikao na potucanja i golo nebo, već za tri dana izgledao sam kao izglođana stara šlapa. Ipak, tješio sam se, otmjenost kretnji i ophođenja ostala je netaknuta i možda mi još spasi živu glavu. Krenuo sam... Continue Reading →
Prije trideset godina zagrlila sam dečka koji je mirisao na kredu. Podigla sam se pritom na prste, udahnula dugu kosu koju je zataknuo iza ušiju i odjurila u zahod čekaonice plakati. Čovjek teško može misliti kad ovolika vrućina naliježe na... Continue Reading →
Čudesno je kako neke naizgled sporedne slike iz djetinjstva ostanu s nama sve ove godine, i nadžive mnoge strašne i nemoguće stvari koje smo vidjeli i iskusili. Ne znam točno gdje, ali stanovao je u našem naselju. Bio je nekako... Continue Reading →
Rekao mi je da odlazi na Mars. Kupio je kartu u jednom smjeru i neće se vratiti. Nije rekao kada odlazi. Pitala sam ga mogu li s njim, no nije mi dao. Rekao je da mora sam. Bez mene. On... Continue Reading →
Poprečno prugasta haljina na njezinom ženstvenom tijelu kao da se boji dodirnuti njezinu kožu pa leprša oko glatkih nogu. Odmiče se od njih kao da je u magnetnom polju gdje su i haljina i njezine butine jednakog naboja pa se... Continue Reading →
Mirta baci desnom zračni poljubac, puhne mu u krila prema Goranu pa se okrene. Da je naćulila uši, čula bi tihisimi plop! kad je paučinasti anđeo poljupca pao odmah iza leđa (ne zna letjeti). Ali nije: čim se okrenula, i... Continue Reading →
Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje... Continue Reading →
Ne znam može li se o tome pisati. Je li to netko nekada izrekao ili se u istom trenutku od težine utopio. Pomisliš da su riječi samo riječi. Skup slova. I jesu, sve su jednake, ali su neke ipak jednakije... Continue Reading →
Ma, da bi reč rekla! Mi na selu, navek se mučimo i puno delamo. Stalno v pokretu. Naše je živlenje celodnevna teretana, jogging, šetnja oko pesa i njegve hižice, vežba i znojenje od jutra do večeri. Da bi bili siti,... Continue Reading →
Sat je otkucao pet popodne. Bilo je vrijeme. Morao je krenuti. Prošlo je manje od polovice radnog vremena otkad je primio poziv. Bio je kratak i formalan. Trajao je manje od minute. Nikome nije rekao što je saznao.... Continue Reading →
Dvije godine ili dvadeset četiri mjeseca. Nije tako strašno. Marko je ovdje već desetu godinu, što opet nije tako strašno jer je još mlad. Ili je time strašnije. Marko je, srećom, u susjednoj ćeliji. Zamisli da je onaj ludi Perkonja!... Continue Reading →
Brdo Srela sam se konačno s Brdom* koje mi je dugo izmicalo, padalo u zaborav pa se ponovno javljalo i tako duže vrijeme. Sada je tu, nosi me na svom valu, zatim baca u tamne dubine sve dok ne... Continue Reading →
RATNICI „Gdje si brate, Rate, ne dižem ruku na te'! …“ – prolazi kolona Vojske uzvikujući ratnu parolu iznad djevojke skrivene u kanalizaciji. Došla je tamo jer je slijedila aligatora nizbrdo. Jedan takav gmaz škrguće raljama ispod nje, pokušava... Continue Reading →
Prethodne nastavke pronađite ovdje i ovdje. CRKVA Nekoliko brda okružuje Polje, a na jednom je X već bila. Na vrhu susjednoga brda nalazi se čitava pamet Vojske, Crkvo-Vlada. To je kombinacija Crkve i Vlade, ali pretežno Crkve. Crkva... Continue Reading →
ne-ma.net 