Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

kratka priča

Zub

Tog se dana ljeto prebacilo u jesen. Popodnevno sunce, oslobođeno vrućine, sjedilo je zavaljeno na nebu ne upirući više prstom u svakog. Zagledana u zlatne dlačice na podlakticama, pedalirala je uzbrdicom. Rogači su na tom dijelu puta mirisali preko svake mjere. Nije se mogla odlučiti otkuda stizala je bol. Gore je desno prostor između šestice i sedmice pulsirao. Continue reading “Zub”

Oglasi

Stranac u Smrtozemskoj

“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem  namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav vatrene obruče. Continue reading “Stranac u Smrtozemskoj”

Klik, [objavi], [objavi]

Život… Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće – konačan izlazak iz  zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često brusio uz nogu pri hodu.  Continue reading “Klik, [objavi], [objavi]”

Konobarica Trandža

– Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? – upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. Continue reading “Konobarica Trandža”

Vještice su uvijek zdrave

Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti snijeg. Continue reading “Vještice su uvijek zdrave”

Kraci

Dunja se i jutros spušta do mora, probat će ponovo. Vjetar ne puše prejako. Ipak, u ovo doba godine još uvijek nema kupača. Sjeda uz plićak bacivši peraje kraj sebe. Kvasi noge, a na tren kao da osluškuje. Dobro je, more nije posve hladno.

Continue reading “Kraci”

Sretna

„Kako biste se opisali jednom riječju?“

Continue reading “Sretna”

Nevidljivi

6.00 Alarm na budilici oglasio se prvi put. Nije me probudio, budan sam već neko vrijeme. Teško mi je odrediti koje, ali traje to već prilično dugo. Tama se povlači u svoje skrovište, u koje bih se i sam najradije sklonio. Biti zametnut u džepovima Kronosa, izbrisati granice vremena, živjeti jednosmjerno, željeti dostižno i biti mirno nesretan. Continue reading “Nevidljivi”

Muškarčina

Globalna financijska kriza. Kolaps svjetskoga gospodarstva. Otuđenje čovjeka od čovjeka.

Uzgoj malih životinja.

Ova priča nema veze ni s čim od navedenoga. Continue reading “Muškarčina”

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑