– A čega se vi bojite, pa to su vaši, neće oni na vas. – odmah s vrata skloništa, poput bijesne životinje, dočekala nas je Ruža jedući pitu. – Odakle avioni znaju 'ko je čiji? – pokušavajući ostati smiren, odgovorio... Continue Reading →
Karepovac nije mit. A na ovoj rivi galebovi ne uzmiču pred ljudima. Svakim kilometrom udaljeniji od laptopa i činjenicom da si na pitanje „Želite li isključiti alarm?“ odgovorio DA započinje tvoj kratki bijeg. Ljetovanje na moru za tebe ne može... Continue Reading →
Vi se ne smijete, draga gospođo, nije ni vrijeme ni mjesto za to. Jasno Vam je koji je Vaš zadatak i držite ga se strogo,nema ulaska na dvorac obuvenih nogu i nema prolaska bez žetona. Kod Vas je sve po... Continue Reading →
Prvi dio priče pronađite ovdje. CIKLONA Vrijeme. Jedino, nedodirljivo, pokvareno, subjektivno, jedva postojeće vrijeme. Oblaci, naoblaka, još kumulusa, altokumulusa, cirokumulusa, kumulonimbusa, stRATokumulusa, altostRATusa, stRATusa, nimbostRATusa, cirostRATusa, cirusa, bla-bla-bla. Lijepo se vrijeme uzvitlalo iznad bakrenih sajli, zelenih, metalnih povijuša. Oblaci... Continue Reading →
SJEDITI NA BUNDEVI SRETAN Moja prabaka Jana bila je žena nježna, okrugla i blaga. Sjedila je na tikvanji iza kuće često. Bilo je to njeno mirno mjesto. Ponekad se čulo bum i tras. Tad otišla bi iza... Continue Reading →
Dolazi Vojska. Oni dolaze. Hodaju. Trip-trap-trup. Čizme gacaju blatom, krvlju, crijevima, rogovima, crjepovima, kamenjem, cementom, staklom, pepelom, kostima, lokvama, bubrezima, granama, izmetom, daskama, keramikom, željezom, plastikom, mesom, mokraćom, gumom … Trip-trap-trup, trip-trap-trup, trip-trap-trup. Tragično. Tragično, jako, jako, silno jako tragično.... Continue Reading →
U Vilkovom susjedstvu živi stariji bračni par bez djece. Na istom katu, oni – ravno, Vilko – desno. I oni s drugih katova su isto susjedi, ali ovi s istog kata su prvi susjedi. To je skoro kao da su... Continue Reading →
To je nešto kao binarni kod. Jedan i jedan su samo jedan. A taj jedan pamti. Plavo svijetlo ekrana sine prije nego sunce koje se izvana pokušava zavući u polumrak moje kuhinje. Sjednem za laptop i logiram se. Mreža... Continue Reading →
Nikada nije mislila da će se tako nešto dogoditi njoj. Kliše, ali doista je zamišljala da su njezina odluka stupanja u taj pakt, njezin muškarac i ona čvrsti bedem ukrašen njezinom snagom volje, trudom i radom na odnosu jer što... Continue Reading →
Sve to nešto napola, poput morskih sirena, sfinga, minotaura, intrigiralo ga je u tolikoj mjeri da mu se često i sladoled znao otopiti dok je u hladovini kruške čitao mitske priče bogato ilustriranih knjiga. A godinama kasnije, pod tom istom... Continue Reading →
Nada čita naslove na internetskom portalu, podjednako popularnom i omraženom, na kojem se vječito vode otvoreni i rovovski ratovi oko prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pogled joj klizi preko naslova, zapne za poneku riječ, ali članke uglavnom ne otvara. Umorna je... Continue Reading →
Tog se dana ljeto prebacilo u jesen. Popodnevno sunce, oslobođeno vrućine, sjedilo je zavaljeno na nebu ne upirući više prstom u svakog. Zagledana u zlatne dlačice na podlakticama, pedalirala je uzbrdicom. Rogači su na tom dijelu puta mirisali preko svake... Continue Reading →
“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav... Continue Reading →
Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →
- Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? - upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. -To ti je muško, reko mi Igor da oni to zovu trandža - odgovara Nikola nadglasavajući trešteću pop... Continue Reading →
