Živjeli smo blizu bolnice i bili usputna stanica za sve one koji su išli na pretrage, čekali nalaze ili su posjećivali bolesnike i nakon tih posjeta svraćali k nama. Majka ih je dočekivala s kavom i kolačima, suosjećajno slušajući priče... Continue Reading →
Zatvorio sam oči i na crnoj podlozi ugledao duguljasti, crveni protein kako se pomiče nekud prema gornjem lijevom kutu. Potom sam ugledao svoju majku na podu kako plače i jeca „ j a o v o v i š e ... Continue Reading →
- Ma daj, kaj ti je...skužila bude - Kaj bi skužila, one ti niti ne znaju kaje to... Sjećam se, zbog priča koje su mi prenijeli roditelji i koje su bile zaslužne za formiranje lažne memorije, da su... Continue Reading →
Sićan se; nekad smo bili moj dida i ja. Bija je to stari čovik, ali čovik s očima mladića koje su sjale tako živo u njemu ka vatra razbuktala u litnoj noći. Bila san njegova mala princeza kojoj je donosija... Continue Reading →
Brdo Srela sam se konačno s Brdom* koje mi je dugo izmicalo, padalo u zaborav pa se ponovno javljalo i tako duže vrijeme. Sada je tu, nosi me na svom valu, zatim baca u tamne dubine sve dok ne... Continue Reading →
RATNICI „Gdje si brate, Rate, ne dižem ruku na te'! …“ – prolazi kolona Vojske uzvikujući ratnu parolu iznad djevojke skrivene u kanalizaciji. Došla je tamo jer je slijedila aligatora nizbrdo. Jedan takav gmaz škrguće raljama ispod nje, pokušava... Continue Reading →
Prethodne nastavke pronađite ovdje i ovdje. CRKVA Nekoliko brda okružuje Polje, a na jednom je X već bila. Na vrhu susjednoga brda nalazi se čitava pamet Vojske, Crkvo-Vlada. To je kombinacija Crkve i Vlade, ali pretežno Crkve. Crkva... Continue Reading →
– A čega se vi bojite, pa to su vaši, neće oni na vas. – odmah s vrata skloništa, poput bijesne životinje, dočekala nas je Ruža jedući pitu. – Odakle avioni znaju 'ko je čiji? – pokušavajući ostati smiren, odgovorio... Continue Reading →
Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI #2 Plaži Wasteland U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →
Karepovac nije mit. A na ovoj rivi galebovi ne uzmiču pred ljudima. Svakim kilometrom udaljeniji od laptopa i činjenicom da si na pitanje „Želite li isključiti alarm?“ odgovorio DA započinje tvoj kratki bijeg. Ljetovanje na moru za tebe ne može... Continue Reading →
Vi se ne smijete, draga gospođo, nije ni vrijeme ni mjesto za to. Jasno Vam je koji je Vaš zadatak i držite ga se strogo,nema ulaska na dvorac obuvenih nogu i nema prolaska bez žetona. Kod Vas je sve po... Continue Reading →
Prvi dio priče pronađite ovdje. CIKLONA Vrijeme. Jedino, nedodirljivo, pokvareno, subjektivno, jedva postojeće vrijeme. Oblaci, naoblaka, još kumulusa, altokumulusa, cirokumulusa, kumulonimbusa, stRATokumulusa, altostRATusa, stRATusa, nimbostRATusa, cirostRATusa, cirusa, bla-bla-bla. Lijepo se vrijeme uzvitlalo iznad bakrenih sajli, zelenih, metalnih povijuša. Oblaci... Continue Reading →
SJEDITI NA BUNDEVI SRETAN Moja prabaka Jana bila je žena nježna, okrugla i blaga. Sjedila je na tikvanji iza kuće često. Bilo je to njeno mirno mjesto. Ponekad se čulo bum i tras. Tad otišla bi iza... Continue Reading →
Dolazi Vojska. Oni dolaze. Hodaju. Trip-trap-trup. Čizme gacaju blatom, krvlju, crijevima, rogovima, crjepovima, kamenjem, cementom, staklom, pepelom, kostima, lokvama, bubrezima, granama, izmetom, daskama, keramikom, željezom, plastikom, mesom, mokraćom, gumom … Trip-trap-trup, trip-trap-trup, trip-trap-trup. Tragično. Tragično, jako, jako, silno jako tragično.... Continue Reading →
ne-ma.net 