Stvaranje tebe

Umoči noge u suton,
umoči u mraz,
u maglu.
Složit ću te od papira,
od slova,
od misli samo moje.
Bit ću ti Geppetto
u satenskim cipelicama,
imat ćeš oči od pamuka
i ruke od istine.
Izađi iz zdenca želja,
mokrom se ulicom spusti
kroz pjenastu maglu.
Žudjet ćeš opore
tonove saksofona i
mramorni jazz.
Izvest ću te kroz Mjesečevo staklo,
kroz mlačnu ponoć, kroz desni prst
i posuti te cimetom .
Ne migolji.

Panta rei

Ti koji ne znaš da te gledam
na rubu galaksije
kroz crno ogledalo,
spremi tu lizalicu
u džep.
Zavrti aureolu Saturna
i osluhni nečujnost
poretka.
Nije svaka prošlost
prošla.
Takni nebo
i shvati da je otvoreno,
pomiriši nutrinu svijeta.
Teče.
Svake oči sa starog štafelaja
govore,
prve viču, druge vrište, treće šapuću.
Ti pjevaj smisao,
piši o magiji relativnih zakona.
Srce ti nije drveno,
ruke ti nisu staklene,
oči ti nisu kamene.
Uzmi svoju lizalicu,
probodi ju svilenim pogledom,
prodri i u nju.
Nisi vilenjak s ušima od voska.

Rapsodija

Na zidu sat
koji se razlijeva,
jastuk od lubenice
nevidljiva je hrabrost,
srce je vladar tijelu.

Kazaljka je brža od treptaja oka,
vrijeme je Sinatra s grlom od čokolade,
oblaci se sprežu s okom i oknom.

Mjesec je moja gondola.
Nebom lete meduze.
Klizimo.

Ambis

Usana umočenih u čaj od mente
kašljem prvu jesenju kišu.
Prstiju natopljenih čokoladom
držim se za zadnje suho zrno pijeska.
Slutim mokru sklisku tišinu,
moj ambis u koji se slila
svaka kap okrugle kiše
iz tegle koju otvara
Aurora bez Borealisa.

Goli udah

Paučinast okus
poluprožvakane tišine
uplićem u kosu
meku kao snijeg.
Zavaravam utrobu etera
sluteći sutra
disano punim krilima.
Živim nacrtano srce
s tri brdašca
prozvano burleskom.
Oplakivat ćemo zajedno
ovu krv koja kaplje
iz prsta desne ruke.

Dejana Pacina rođena je 1999. u Požegi. Nakon završetka Opće gimnazije u Požegi, 2018. upisuje jednopredmetni studij kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na početku je traženja i formiranja sebi svojstvena izraza, a pisanje smatra hranom duše, izricanjem neizrecivoga i vječnim plesom između ovozemaljskoga i nespoznatljivoga. Svojom poezijom ocrtava neopažene dimenzije čovjeka navodeći ga na traganje za vlastitom hrabrošću i razumijevanjem samoga sebe.

Fotografija: Steven Lilley