Ako vam Magdalena od Asgarda ili Magdalena’s Art Lab zvuče poznato, to je vjerojatno zato što smo je već spomenuli u intervjuu s glazbenikom J.R.Augustom kao autoricu naslovnice njegovog novog albuma, ‘Tea Party with Mr. Death’.

Iza pseudonima se skriva Magdalena Modrić, mlada likovna umjetnica rođena na samom jugu Hrvatske, poluotoku kojem se po ljepoti teško može naći premca – Pelješcu. Slijedeći strast prema kreativnom izričaju, njena je obitelj učinila Split svojim novim domom gdje je Magdalena završila Školu likovnih umjetnosti, a trenutno je studentica Umjetničke Akademije.

Radove koje donosimo u ovom izdanju NEME samo su mali dio kolekcije “Šuma striborova” kojom se Magdalena predstavila u Splitu na svojoj prvoj samostalnoj izložbi.

Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao, da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka — svakome po zasluzi.

(Ivana Brlić-Mažuranić)

Ova talentirana i lijepa devetnaestogodišnjakinja kao da je i sama iznikla iz slične šume. Priznaje da voli sve što je vještičje, mračno i starinsko, a o sebi kaže:

“Živjela sam u pećinama, utvrdama na brdima, u krošnjama drveća, sve dok nisam prije tri godine oteta i odvedena u grad gdje se i sada nalazim. No moji se korijeni i dalje nalaze u zemlji na kojoj sam nekada živjela i sežu sve do Asgarda.”

Sama kolekcija ‘Šuma Striborova’ nastala je u posljednjih šest mjeseci te sadrži mnogo više od ovih deset ilustracija. “Ovom tehnikom sam se počela baviti aktivno i ozbiljno u ožujku, a inspiraciju sam u većini slučaja crpila iz stvaralaštva Ivane Brlić-Mažuranić čije su mi priče bile omiljeno štivo u djetinjstvu, kao i krajolika u kojem sam odrasla, šume na Pelješcu.

S obzirom da smo živjeli u ‘divljini’ gdje nisam imala društvo nakon škole, imala sam mnogo slobodnog vremena tijekom kojeg sam učila, čitala i, naravno, istraživala prirodu. Taj sam poviješću bogat odlučila i sama dodatno okititi pričama. Kada smo preselili u Split prije tri godine počela sam osjećati nostalgiju za domom te sam počela pomnije istraživati slavensku mitologiju i raspitivati se o lokalnim legendama.”

Osim navedenog, u ‘Šumi’ ima dosta utjecaja svjetske mitologije, povijesti, književnosti, ali i glazbe.

Magdalena je u djetinjstvu kao i mnogi od nas uživala crtajući, no u sedmom je razredu došlo do svojevrsne prekretnice.

“Tada se moje dječje zanimanje za likovno izražavanje pretvorilo u nešto zrelije i dublje, otkrila sam, na primjer, interes za anatomiju. Jednog popodneva dok je mama prala suđe, prišla sam joj da joj pokažem crtež. Ljudi koje sam nacrtala su više nalikovali na karikature no na stvarne ljude i tada mi je prvi put u životu rekla “to je loše.” Nisam bila zadovoljna komentarom, ali sam poslušala kada mi je dala priručnik za crtanje, pokazala crteže ruku i zatražila da ih precrtam. Već sam nakon nekoliko minuta bila gotova, a crteži su nadmašili njezina očekivanja. I tako je sve nekako krenulo.”

Sam talent je rijetko dovoljan ukoliko se na nekoj vještini ne radi redovito. Na upit koliko često crta, odgovara: “U zadnjih godinu dana, svaki dan.” Inspiracije joj ne nedostaje, možda baš zbog onog poznatog citata Pabla Picassa ‘Inspiracija postoji, samo te mora pronaći dok radiš.’  “Uglavnom se radi o motivima iz mitologije (posebno sam luda za staronordijskom), književnosti, povijesti ili prirode i to crtam tušem, a dok sam pripremala mapu za Akademiju, crtala sam portrete i aktove ugljenom.”

Potpuno prirodno, danas postoje razlike u stilu i motivima kojima se najviše igra u usporedbi s crtačkim počecima. “Na početku srednje škole su to uglavnom bile teme inspirirane rock i metal glazbom, što sam ‘prerasla’ dosta rano. One su zapravo evoluirale u ono što stvaram danas. Za razliku od motiva, tehnike su se mijenjale često: olovka, drvene i vodene boje, akrilne boje, ugljen, kolaž, trenutno tuš.”

Međutim, crtanje nije jedina disciplina kojom se Magdalena bavi. “Povremeno slikam, izrađujem krune koje koristim za fotografiju i crtež, a nedavno sam počela izrađivati nakit od keramike. Posljednja dva-tri mjeseca proučavam fotografiju digitalnim i analognim fotoaparatom.”

Magdalena je na samom početku nadamo se uspješne i dugotrajne karijere: crtanjem se namjerava baviti i u budućnosti, “iako ne znam u kojem smjeru će me Akademija voditi i gdje će me dovesti”.

Pitali smo je još ima li uzore ili umjetnike koji su joj posebno dragi?

“Gustave Doré i Edward Gorey. Od umjetnika koji se još uvijek probijaju bih svakako izdvojila Ellen Rogers, Agnieszku Osipa, Lucy Hardie, Nonu Limmen, Courtney Brooke… Danas ima nevjerojatno puno talentiranih ljudi!”

Ukoliko želite saznati nešto više o njenom radu, pogledajte Magdalenin intervju  za MrežaTV (od 18:50) i pratite je na njenoj Facebook stranici.