Dovoljan je vrisak i igra počinje: sad se rastočava pred nama svijet, spremno ljušti svoja ljuskasta lica, u žiži zjene otkriva sklupčanu čamotinju. Svlačimo s njega sedam kaftana i odmotavamo u sedam kolutova zamotanu tajnu. Umoran... Continue Reading →
Naša igra polako jenjava, a sasvim nam je svejedno. Zatrpani osjećajem sitosti na raskrižju izlizanog puta odlazimo u suprotnim smjerovima pogleda usmjerenog u daljinu očekujući zlatnu kišu i srebrna brda na kojima ćemo posaditi najbolje ostatke Sebe koji će potom... Continue Reading →
