* Kad umrem, Uzmi kostur moje prošlosti Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove Da te život manje žulja Kad umrem, plači! Isplači kadu, kupaj se Zar nije život samo utapanje u... Continue Reading →
1 nasrtljivi zvuci periferije i slučajni, usputni razgovor. zaokružile se praznine u pritajenu ljubav. u naručju, neokrznuto, talog nečeg blaženog upija slad narančina soka. povuci zadnji dim, duboko, snažno, kao da je doista zadnji. zatomljeni Bog vapi bijelom bukom. brod.... Continue Reading →
