*

Kad umrem,
Uzmi kostur moje prošlosti
Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala
Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove
Da te život manje žulja

 

Kad umrem, plači!
Isplači kadu, kupaj se
Zar nije život samo utapanje u vlastitim nemoćima?

 

Kad umrem,
Čitaj s ugašenim svjetlom
Tako ću i ja čitati
Ne tragaj po birokraciji mozga
Za dokazom o mom postojanju

 

Kad ostariš, udari zid vremena šakama
Psuj ga zbog njegove linearnosti
Za sve odgođene sreće
Kašnjenja
I čekanja za šalterom ureda za ljudskost

 

Kad umreš, neka ti u odijelo zakače iglu
Pa se prošij po posteljini

Na kojoj budućnost spava.

 

 

6:32

 

Zamisli da svi ljudi, umjesto kralježnice, imaju kazaljke
Da uokolo hodaju noseći 24 sata teške kosti
Možda bi sasvim drukčije izgovarali onu:” Nemam vremena”
Možda onda ne bi govorili da je netko rođen u krivom vremenu
Možda bi kriva vremena bila rođena u njima

Krhki mehanizam požurivao bi im korak
Ili čak usporavao

Jer, ako je nešto u tebi, meni, nama, od toga se ne može pobjeći

 

Tako da, kada tješiš nekoga, zamisli da ima kazaljke sata kao osovinu bića
Oblikuj utjehu tako da stane između kotačića

Zamisli, prije nego što ti s jezika prokapa ‘bit će bolje’
Zamisli, ta osoba nosi sa sobom komadić vremena
U sebi ima i jutra, i večeri, neprikladne pljuskove ljeti

Gluposti

Psovke

Udarce

Smijeh

A možda, i tebe

 

Tako da, idući put, prije nego ti s jezika ispuzi ‘sve će bit dobro”
Stani!
Ne razbacuj se futurom, ne veličaj što ne znaš
Stani!
Možda i ne bude dobro
Ali to je stvar s vremenom, s našim kazaljkama
One klize dalje

 

 

Stipe*

 

Dobrodošli u najneugodniju knjižnicu na svijetu

Počinjemo od odjela fantasy romana

Najpoznatiji naslovi su:

-Iskreni odgovori na pitanje ‘kako si?’

-Dugoročna prijateljstva

-Spontane aktivnosti

-Kuhanje točne količine riže

-Prestajem pušiti

 

Prelazimo na odjel povjesnih knjiga

-Potpuno mutno

-Fragmenti nečijih lica

-Mutno (nažalost)

-Nedovoljno mutno (nažalost)

-Povijest osjećaja za širu javnost s podnaslovom ‘Ma ne sekiraj se, dobro sam ja.’

-Povijest osjećaja bez ikakve kronologije

 

Ovo je naš najveći odjel  – psihologija u dvostrukom ogledalu

-Vježba mišića lica – uvjeri ih da si dobro

-Analiza – svi mogući načini za analizirati sve moguće

-Sve je to u glavi – mudrosti samoprozvanih facebook psihijatara

 

Naš najmanji odjel ima tendenciju rasta u posljednje vrijeme. Najvažnija je knjiga u realizmu:

-Moji uspjesi – objektivno

 

Ok.  Skoro svi ovi naslovi zvuče kao self help knjige.

To nije dobro. Jer ih mrzim.

Tako da se iduća knjiga zove Stipe. Jer, eto.

Stipe je obična knjiga, sive korice, crna slova, lijep miris (ako ima još ljudi koji mirišu knjige)

Stipu nitko ne posuđuje.

Primjerak Stipe je u svakom našem odjelu.

Stipe je ona knjiga koju svi znaju a jako malo ju je pročitalo.

Ipak, neće baš svi priznati odmah da je nisu pročitali.

Stipe je jednostavna knjiga.

Stipe spominje onu strašnu pogrdnu riječ

Na koju me još uvijek stišavaju

Iako smo u polupraznoj prostoriji.

 

 

Stipe priča o samoubojstvu.

Jednostavno.

Stipe nije popis savjeta kako preživjeti prekid

Stipe nije štivo za plažu

Stipe nije društveno prihvatljiva pornografija

Stipe čak ništa ni ne prodaje!

Stipe samo prenosi tu strašnu riječ

Samoubojstvo.

Ako je ta riječ toliko stravična, koliko je stravičan čin?

A koliko je tek onda stravično stanje u kojem se ta osoba nalazi?

Ne interesiraju me više metafore

Nema ništa poetično

U velikoj količni tableta

U razrađenom planu

U jezivoj mirnoći

Stipe to i dokazuje.

 

Naravno, kada je knjiga dobra

Logično je

Da će imati i nastavak

Pa tako i Stipe ima svoj nastavak

Stipe je kraj tek kad se zaista prestane o njemu razgovarati

Ako je sve što trebamo govoriti,

Zašto još u rukama nemamo mikrofon

I zavidan sustav ozvučenja?

Nema veze, teatralnost je čak na odmet

Dajte mi samo iskren odgovor

Pričate li vi o Stipi ili samo šapćete?

 

*Pjesma “Stipe” je izvedena u prvom krugu državnog natjecanja u slam poeziji 2018. godine. Poslušajte/pogledajte kako zvuči uživo ovdje.

Stilda Roguljić rođena je 1996. u mjestu Kučine kraj Splita. Završila je studij Kulture i turizma u Zadru. Pohađala je radionicu slam poezije pod vodstvom Roberta Vodanovića Čopora. Pobjednica je ovogodišnjeg, 4. državnog natjecanja u slam poeziji. Više o Stildi i slam poeziji pročitajte u intervjuu koji je dala za Slobodnu Dalmaciju.

Fotografija: Amber Seegmiller

Oglasi