*

nepristojno je pričati punih usta!

tebe

*

ježio se jež na jagodicu moju

gumeni bonbon

*

kao dječak u maslačak

puhnuo si u mene da sam se razbio svom težinom porculanskog slona.

*

vibrirajući titraji telefona prekidaju me dok ti bježim tamo gdje stišavali smo svijet

prosipavši dodire i riječi kao mlijeko

po plahti.

*

u ljubavi nema metajezika! ili si mi tek iz druge ruke protumačio barthesa.

ma hajd’ me osvijesti s par trezvenih riječi prije nego opiješ me mlazom sluzavih vokala.

*

zabolio si me tamo gdje je kolač najmekši. vilica se prelomila na zalutaloj koštici u smrznutoj višnji.

greška pri tvorničkom pakiranju.

*

dok youtube preporučuje prerađene emocije za svakodnevnu upotrebu

odgađam proljetno čišćenje. na zaslonu monitora radim feng shui

jednog rastanka.

*

bježat ćeš sve dok ne postaneš metaforom

nekad

nekom.

Ivan Šunjić rođen 1990. godine u Mostaru. U rodnom gradu magistrirao je na Filozofskom fakultetu. Objavljuje književnoteorijske i književnokritičke tekstove. Dobitnik je 3. nagrade Mak Dizdar 2014. za neobjavljeni pjesnički prvijenac.