Kišnica u žljebovima

Nisi ti kišnica u žljebovima.
Za tebe su slapovi i more
I zrikavci u zoru
I hladne zvjezdane noći.
I kad si ti to volio meko?
Ne pravi se lud,
Zar ne vidiš da režeš
Kao papir jagodicu prsta?
I zašto da plačem?
Zbog malo krvi?
Ta ljubav traži žrtvu,
Još sam dobro i prošla,
Tko zna što me čeka
Kada jednom shvatiš
Da si ocean

Ona

A ona je plesala
U kutu svemira
I pogledom parala tminu.
Njezine oči mogle su
Proždrijeti zvijezde.
“Ne boj se”,
Nasmiješila mu se,
“Tako je lako
Gorjeti za tebe!”
I nikad se nije zapitala
Hoće li postati
Feniks ili prah.

Vlatka Planina rođena je u Zagrebu 1984. godine. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010. Radi kao profesor engleskog jezika.
Objavila je dvije zbirke pjesama: A nekad si mi kupovao lizalice (2010.) i Nemoj se plašiti ovoga neba (2014.). Pjesme su joj objavljivane i u prvoj Zbirci studentske poezije te u književnom časopisu NEMA.
Fotografija: Oleg.
Advertisements