Blackout i erasure poezija dvije su srodne i razmjerno nove vrste vizualne poezije koja spaja dva medija izražavanja – sliku i poeziju. Blackout poezija nastaje tako da autor u nekom već postojećem tekstu, recimo u novinama ili knjizi, zaokruži riječi koje će tvoriti njegovu poeziju, a ostatak zacrni (obično crnim) markerom. Na sličan način nastaje i erasure poezija (poezija brisanjem), samo što će autor erasure poezije, nakon što u već postojećem tekstu odabere riječi koje će činiti sadržaj njegove poezije, ostatak teksta izbrisati.

Te su dvije vrste poezije u posljednje vrijeme postale dosta poznate, a posebno blackout poezija, ponajprije zahvaljujući američkom pjesniku Austinu Kleonu, najistaknutijem predstavniku blackout poezije i autoru knjige o kreativnosti Steal Like an Artist, kroz čiji sam se rad i ja upoznala s tim vrstama pjesničkog izražavanja.

Možda nije potpuna slučajnost što je blackout poezija pronašla put do mene jer me još za vrijeme studija vizualna poezija, o kojoj sam napisala i seminarski rad, istodobno fascinirala i zbunjivala, privlačila i odbijala zato što neke vrste vizualne poezije znaju biti dosta zahtjevne za čitatelja Međutim blackout i erasure poezija privukle su me zbog izazova potrage i stvaranja novog značenja u već postojećem tekstu. Za razliku od mnogih drugih vrsta vizualne poezije, one autoru, ipak, dopuštaju da se jezično izrazi i osobno mi je poseban izazov stvarati pjesničke slike koje su u potpunom odmaku od tekstualnog predloška koji upotrebljavam. Pritom posebno volim kratku formu, to jest jezično sažete, ali slikovite i snažne impresije.

Osim stvaranja novog značenja, tim vrstama poezije također me privukla mogućnost crtanja. Moji radovi nastaju na papiru markerom ili korektorom. Iako postupak njihova stvaranja ne zahtijeva veliko crtačko umijeće, sama činjenica da nastaju potezima ruke na papiru zabavlja me i opušta. Na taj način kombinacijom potrage za novim značenjem i crtanja doslovno nastaju „pjesničke slike“ koje je moguće uokviriti i izložiti poput slika iz domene slikarstva.

Za mene je stvaranje blackout i erasure poezije poput stvaranja mozaika od sitnih fragmenata koji su nam u trenutku stvaranja dostupni. Sami fragmenti ograničavaju i vode autora u stvaranju njegovih pjesničkih slika, ali istodobno upravo ti fragmenti koje odabire zrcale samog autora i njegovo viđenje svijeta.

Snježana Beronja rođena je 1981. u Bihaću. Živjela je u Istri, Hrvatskom zagorju i Rijeci gdje je studirala i diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost, a danas je prevoditeljica i živi u Zagrebu. Osim što prevodi, piše i crta blackout i erasure poeziju, a za sebe bi rekla da je sanjar, optimist, kreativka, trkačica, ljubiteljica mačaka… i beauty-seeker. Svoje radove objavljuje na blogu: http://hereshowiseeit.tumblr.com