Ivan Kovačević rođen je 1987. u Virovitici.  Od srednjoškolskog doba bavi se grafitima i fotografijom. Aktivno sudjeluje na mnogim graffiti i street art festivalima diljem zemlje te likovnim radionicama. Tokom akademskog obrazovanja ozbiljno se posvećuje tradicionalnim crtačkim tehnikama. Bavi se portretima, aktovima i svakodnevicom u realističkom pristupu. Ponajviše koristi olovku, ugljen, akril i tuš, te kasnije i sitotisak,  te video za svoj likovni izraz.  Po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2017. (smjer Grafika), nastavlja se baviti crtežom i vizualnim umjetnostima. Također djeluje pod pseudonimom Sonet (grafiti, street art i fotografija). Ostvario je samostalnu i niz skupnih izložbi. Trenutno živi i djeluje u Zagrebu.

O svom radu Ivan kaže:

“Projekt Kadrovi života skupina je crteža nastalih kao refleksija vlastite realnosti. To su zapisi proživljenog iskustva i pogleda iz jedne drugačije, no sasvim osobne perspektive. Serija od dvadeset i četiri rada iziskuje znatiželju i propitivanje vlastitog jastva. Kako prolazim kroz život, tako sam tematikom crteža ostavio otvorenu mogućnost da se oni konstantno nadopunjavaju i razvijaju, baš kao i ja. Dajući detaljima na snazi, karakterom linija pronašao sam vlastitu slobodu koristeći crtež olovkom kao glavni likovni izraz. Dimenzije crteža također polaze iz osobne točke – datuma rođenja, gdje nastaje idealni format 25 x 20 cm.

U radu sam dotaknuo uobičajene predmete i prikaze na koje svakodnevno nailazimo, ne zbog doslovnosti, već zbog naglašavanja nečega što vrlo često smatramo nebitnim i prolaznim. Jednom prilikom sam razmišljajući pomislio kako kada se zagledam u riječi – one potpuno izgube smisao. Suprotno tome nacrtani predmeti ili osobe bivaju potencirani, dobivaju novi život.

Možemo reći da je crtež osnova svega, taj istinski trag umjetničkog duha, rođenje i zapis svake ideje u fizičkom obliku. I grafička, slikarska i kiparska materija kreću se oko te osi.

Putujući crtom moj interes za crtež nadilazi bilo koje drugo područje u umjetnosti gdje iznova mogu proživjeti neke trenutke, oživjeti sjećanja. Prikazima šalice za kavu, željezničkog kolodvora ili razgovora dviju žena ostvarujem poveznicu između sebe i gledatelja; miris kave podsjeća na jutro ili vrijeme opuštanja, tračnice nas mogu odvesti na mentalno putovanje ili u djetinjstvo, dok se razgovorom energetski povezujemo sa sugovornikom spajajući dva svijeta u jedan.”

Naslovna fotografija: Life ain’t hard, people are ©IvanKovačević