Rasim je kucao na vrata svoga komšije Asima već skoro deset minuta. Bio je uporan. Pretpostavljao je da spava, tek je deset ujutro, a on je... pa eto. On je - on. Ovisnik. Probisvijet. No, Rasim ne odustaje. Promrzao, samo... Continue Reading →
''Ej... ej...'' Na izlazu iz prolaza pored parka, naziru se dvije siluete. Jedna sjedi na pločniku, šara po njemu mokrom kredom, druga usporava i skida kapuljaču od pamučne majice, pokušavajući ju ocijediti od kiše. ''Ej, da te pitam'', mala silueta... Continue Reading →
