Nisam znala da je tako teško.
Malo kesica lavande i cedra malo bočica parfema kojih
više nema malo kuglica koje mijenjaju boju u vodi kad odstoje
malo duhana malo boje
malo novca malo ladina malo kanabisa malo sladila malo
blistexa u tubi malo leksilijuma smotuljak žica nešto em pe trica
nešto žvaka nešto bananica malo trava malo travarica
tri klikera i jedna skočica kontracepcijske tablete xanax bočica ulja
čajevca slika dvoje ljudi zagrljenih ispod grba
i blok u kojem slova liče na rukopis nekog drugog
i koji ja nikad ne čitam a u koji pišem stisnutih očiju
kao da prepisujem lijek pregorak za oči.
Nisam znala da je tako teško.
U inventaru nema ništa za vas
honorarni prijatelji privremeni obožavatelji satelitske kolege udosađani sajber ljubavnici
mene nikad niste vidjeli al’ ja vam zato gledam profiil (znamkotigledaprofil.com).
U inventaru mog paketa za prvu pomoć nema ništa za vas.
U inventaru mog paketa za prvu pomoć jedva ičeg za mene ima.
U inventaru mog paketa za prvu pomoć jedva ičeg za nekog ko me voli ima.
Taj me dobio s paketom i zna da mi je jezik krvav i
da zato mećem šaku na usta kad se smijem.
Nisam znala da je tako teško.
Ljubiti se sanjati se smijati se ne spavati ne željeti se nisam znala
da je tako teško spavati nisam znala da je tako teško
biti sam biti s nekim biti dvoje biti troje s nekim, biti ja s nekim biti neko sa mnom.
Nisam znala da je tako teško biti ja.
Inventar se smanjuje u mojem domu (a moja kutija raste):
iz njega polako u
komade bježi namještaj
komadi ormara komadi kreveta
komadi stolova komadi pollica
njih jedu crvi
još od hiljadudevestodevedesetpete
a hiljadudevestoosamdesetpete
već sam čula larve koje u njima sanjaju
da nas jedu dvijehiljadetrinaeste. Niko mi nije vjerovao.
Nisam znala da je tako teško
pronaći nešto za sebe u mojoj kutiji za prvu pomoć,
ali nije mi žao. Mene si ne kutiju mene si ne moju pomoć mene si
ne moju kutiju za prvu pomoć
dobio u crvljivoj kući. U mojoj kutiji za prvu pomoć nema suza.
Suze u kutijama za prvu pomoć čuvaju oni koji dobro jedu oni koji dobro spavaju
oni koji dobro vole oni koji nikad ne obole oni koji svoje stolove police ormare
glancaju štuju i vole.
Nisam znala da je tako teško biti ti.
Ali ja ne idem nikud (ne!) i u mojoj kutiji za prvu pomoć nema suza, ali ima tvoja kosa.
Mrtvu kosu u kutiji za prvu pomoć
zamotanu u šarenu maramu
imaju samo oni koji ne idu nikud i koji se ne boje mrtvih stanica
na kojima već dugo autobusi ne staju.
Dijala Hasanbegović
Fotografija: https://www.see.me/profile/carlinsky/post/3648651?tab=image