vjetrovi mi nose tebe.

dosadilo im valjda lišće

i papiri s pločnika;

jesen nisu moje uzde.

al’ ti jesi, kad te nose

noćima podno aleja

kojima se vraćam kući.

i večeras bit ćeš tamo.

i kao da te dahom misli

upiju u sebe

više nego hladne prste

vjetra ispod mog kaputa.

ali, ti si hladniji,

kad začaraš srce i

pustiš ga da sniva,

a znaš da svoje ruke

nikad nećeš dati.

i vjetrovi to znaju

i zato mi te nose.

da im mogu oprostiti

kišu.

Vlatka Planina

Fotografija: Marija Belina

Advertisements